Da li je Muhamed bio siguran u svoje spasenje?
Was Muhammad certain of his Salvation?
Ispitivanje Alahove hirovitosti kao uzroka Muhamedove nesigurnosti
Uvod – Muhamed jednostavno ne zna
Prema Kuranu, Muhamed nije bio siguran da li će ga Alah spasiti:
„Zar oni da govore:“On ga izmišlja!” Reci:“Ako ga izmišljam, pa vi me od Allaha nećete moći zaštiti. On dobro zna šta o Kur’anu govorite. On je dovoljan svedok i meni i vama. On prašta i samilostan je.” Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.““ S. 46:8-9 mekanska
Takozvane autentične predaje jasno pokazuju da je Muhamed govorio o svojoj večnoj sudbini:
Prenosi Um el-Ala:
Ensarijska žena koja je dala zakletvu vernosti Poslaniku, da su Ensarije bacale kocku u vezi sa smeštajem Muhadžira. Odlučeno je da Usman ibn Maz'un stanuje kod njih (tj. kod porodice Um el-Ale), Usman se razboleo i ja sam ga negovala dok nije umro, i pokrili smo ga njegovom odećom. Zatim je Poslanik došao k nama i ja sam (obraćajući se mrtvom telu) rekla: „O Ebu es-Saibe, neka je Alahova milost na tebi! Svedočim da te je Alah počastvovao." Na to je Poslanik rekao: „Kako znaš da ga je Alah počastvovao?" Odgovorila sam: „Ne znam. Neka moj otac i moja majka budu žrtvovani za tebe, o Alahov Poslaniče! Ali ko je drugi toga dostojan (ako nije Usman)?" On reče: „Što se njega tiče, tako mi Alaha, smrt ga je stigla, i ja se nadam najboljem za njega. Tako mi Alaha, iako sam Alahov Poslanik, ipak ne znam šta će Alah učiniti sa mnom." Tako mi Alaha, nikada posle njega neću tvrditi ni za koga da je pobožan. To me je rastužilo, i kada sam zaspala, videla sam u snu potok koji teče za Usmana ibn Maz'una. Otišla sam Alahovom Poslaniku i ispričala mu o tome. On je primetio: „To simbolizuje njegova (dobra) dela." (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 58, broj 266)
I:
Prenosi Ebu Hurejre:
Kada je Alah objavio stih „I upozoravaj svoju najbližu rodbinu,“, Alahov Poslanik je ustao i rekao: „O ljudi Kurejša (ili je rekao nešto slično)! Kupite (tj. spasite) sebe (od paklene vatre) jer vas ja ne mogu spasiti od Alahove kazne; o Beni Abd Menafe! Ne mogu vas spasiti od Alahove kazne; o Safija, tetko Alahovog Poslanika! Ne mogu te spasiti od Alahove kazne; o Fatima, kćeri Muhamedova! Traži od mene šta god hoćeš od moga imetka, ali te ne mogu spasiti od Alahove kazne." (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 51, broj 16)
Ovi navodi bi trebalo da zabrinu svakog muslimana. Ako je sam Muhamed, upravo osnivač i prorok religije islama, bio nesiguran gde će provesti večnost, kako onda bilo koji musliman može znati gde će otići nakon smrti?
Muslimanski učenjaci u pomoć!
Nepotrebno je i reći da se ove izjave nisu dopale muslimanima, naročito učenjacima. Očigledno ih je uznemiravala činjenica da čak ni njihov sopstveni prorok, koji bi trebalo da bude merilo moralnog savršenstva, nije sa sigurnošću znao da li ide u raj ili u pakao. Muslimani su stoga morali da smisle neke prikladne načine da objasne ove uznemirujuće izjave.
Neki muslimani veruju da su ove izjave date pre nego što je Muhamed saznao ili bio obavešten da će ići u raj. Drugi pak smatraju da K. 46:9 uopšte ne govori o zagrobnom životu, već o ovom životu, npr. da Muhamed ne zna da li će ga narod odbaciti, proterati, ubiti itd.
Problem sa drugim objašnjenjem jeste to što je ono u direktnom sukobu sa hadiskim predajama koje se izričito bave pitanjem zagrobnog života, a ne života na ovom svetu. Zapravo, prema nekim učenjacima, K. 46:9 je izgovoren u vezi sa Muhamedovim rečima ženi da ne zna šta će Alah učiniti sa Usmanom ibn Maz'unom iako je ovaj bio mrtav:
Što se tiče njegovog izraza „Tako mi Alaha, iako sam Alahov Poslanik, ipak ne znam šta će Alah učiniti sa mnom", Poslanik je to izrekao u skladu sa Alahovom izjavom u suri el-Ahkaf, „Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama“. To je bilo pre nego što je Svemogući Alah objavio stih „da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio“ (sura 48:2), zato što je el-Ahkaf mekanska sura, dok je sura el-Fetah medinska sura, i između njih dve nema protivrečnosti. A utvrđeno je da je rekao: „Ja sam prvi koji će ući u raj", a postoje i druge predaje koje prenose isto značenje… (Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul Bari, Kitab al-Janaaiz, Bab al-Dukhool 'Ala al-Mayyit Ba'd al-Mawt izhaa Adraja fi Akfaanihi, komentar na hadis br. 1166; podebljanje i podvlačenje su naši)
I:
„Reci: „Ja nisam prvi poslanik“ što znači: 'Nisam prvi Poslanik koji je ikada došao na svet. Naprotiv, i pre mene su dolazili poslanici. Stoga ja nisam nikakva nečuvena pojava zbog koje bi trebalo da me svi odbacite i sumnjate u to da sam vam poslat. Zaista, Alah je pre mene slao sve proroke raznim narodima.' Alah zatim kaže…
„i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama“ Ali ibn Ebi Talha prenosi od Ibn Abasa da je rekao: „Nakon njega (ovog ajeta) je u objavi usledilo…
„da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio“. Slično tome, Ikrime, el-Hasan i Katade su svi rekli da je ovaj ajet derogiran ajetom…
„da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio“. Rekli su da je, kada je potonji ajet objavljen, jedan od muslimana rekao Alahovom Poslaniku: „Alah je objavio šta će učiniti za tebe. A šta će učiniti za nas?" Tada je Alah objavio…
„da bi vernike i vernice uveo u rajske bašte, kroz koje teku reke“. To je ono što su oni rekli. Ono što je potvrđeno u Sahihu jeste da su vernici rekli: „Neka ti je na uživanje, o Alahov Poslaniče! A šta mi dobijamo?" I tako je Alah objavio ovaj ajet. Imam Ahmed je zabeležio da je Haridža ibn Zejd ibn Sabit preneo da je Um el-Ala – žena iz Ensarija koja je dala zakletvu vernosti Alahovom Poslaniku – rekla: „Kada su Ensarije bacale kocku o tome koga će od Muhadžira primiti da stanuje kod njih, nama je pripao Usman ibn Maz'un. Kasnije se Usman razboleo u našoj kući, pa smo ga negovali dok nije umro, i umotali smo ga u njegovu odeću (za ukop). Alahov Poslanik je zatim ušao, a ja sam rekla: 'O Ebu es-Saibe! Neka ti se Alah smiluje. Svedočim da te je Alah zaista počastvovao.' Alahov Poslanik je upitao…
<<Kako znaš da ga je Alah počastvovao>> Rekla sam: 'Ne znam – neka ti moji otac i majka budu otkup!' Alahov Poslanik je zatim rekao…
<<Što se njega tiče, izvesnost (smrt) mu je došla od njegovog Gospodara, i ja mu zaista želim dobro. Ali, tako mi Alaha, iako sam Alahov Poslanik, ne znam šta će se dogoditi sa mnom (posle smrti).>> Zatim sam rekla: 'Nikada posle ovoga neću tvrditi ni za koga da je pobožan.' Ovaj događaj mi je izazvao izvesnu nelagodu, i potom sam zaspala. Videla sam u snu da Usman poseduje izvor tekuće vode. Otišla sam Alahovom Poslaniku i ispričala mu o tome. Alahov Poslanik je rekao …
<<To su bila njegova (dobra) dela.>>" El-Buhari je zabeležio ovaj hadis, ali Muslim nije. U jednoj od predaja, Alahov Poslanik je rekao…
<<Iako sam Alahov Poslanik, ne znam šta će se dogoditi sa njim.>> Ovi i slični tekstovi ukazuju na to da nije dozvoljeno tvrditi da će određena osoba ući u Džennet, osim za one koje su izričito naznačili Alah ili njegov Poslanik. Primeri takvih su Desetorica, Ibn Selam, el-Gumejsa, Bilal, Suraka, Abdulah ibn Amr ibn Haram (Džabirov otac), Sedamdesetorica učača (Kurana) koji su ubijeni kraj bunara Maune, Zejd ibn Harise, Džafer, Ibn Revaha i drugi njima slični pojedinci, neka je Alah zadovoljan njima… (Tefsir Ibn Kesira; izvor; podebljanje i podvlačenje su naši)
Čak i muslimanski polemičar Basam Zavadi, koji je pokušao da se pozabavi upravo ovom temom, prihvata da se K. 46:9 bavi Muhamedovom večnom sudbinom:
Ja lično dajem prednost prvom rešenju. To je zato što mi se čini da kontekst hadisa u Sahih Buhariji ostavlja utisak da Poslanik (mir neka je na njega) govori o tome kako ne zna šta će se s njim dogoditi na Ahiretu. To, naravno, nije nužno tačno, ali po mom mišljenju čini se verovatnijim. Stoga, iako verujem da je drugo rešenje i dalje moguće, ipak ću se lično opredeliti za prvo rešenje. (Da li je prorok Muhamed bio nesiguran u sopstveno spasenje?; izvor; podvučeni naglasak je naš)
Možemo stoga isključiti drugo objašnjenje, budući da kontekst hadisa pokazuje neuverljivost tog gledišta, kao što i sam ovaj muslimanski davagandista priznaje.
Da li su Muhamedu zaista bili oprošteni gresi?
Prema gore navedenim tumačima, K. 46:9 je poništen ili derogiran sa K. 48:2, pošto potonji tekst kaže da su Muhamedovi prošli i budući gresi oprošteni.
Ali da li stih to zaista kaže? Da li on doista tvrdi da je Alah oprostio sve Muhamedove ranije i kasnije grehe? Pogledajmo:
„Mi smo ti, zaista, dali da pobediš jasnom pobedom, da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio, da bi Svoju blagodat tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio“ S. 48:1-2 Pickthall medinska
Kao što čitaoci mogu i sami videti, ovaj navod ne kaže da je Alah BIO oprostio Muhamedu u potpunosti, nego da MOŽDA oprosti svome poslaniku njegove grehe. Štaviše, sledeća sura, koja je nastala kasnije, pokazuje da Alah nije bio uklonio sve Muhamedove grehe:
„Kada Allahova pomoć i pobeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama ulaze u Allahovu veru, ti slavi i veličaj svoga Gospodara hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista stalno prima pokajanje.“ S. 110:1-3 medinska
Pitanje koje treba postaviti jeste zašto se Muhamedu i dalje naređuje da traži oproštaj za svoje grehe ako mu je Alah već potpuno oprostio?
Odgovor je očigledan… tekst K. 48:2 ne kaže da će Alah sigurno izbrisati grehe svoga proroka, nego da to može učiniti ako tako izabere. Ipak, K. 110 jasno pokazuje da Alah nije izabrao da ukloni sve Muhamedove grehe, što objašnjava zašto se potonjem i dalje naređuje da traži oproštaj. Uostalom, ako je Alah već oprostio Muhamedu, onda nema potrebe da ga podseća ili mu naređuje da traži da mu bude oprošteno.
Muhamed živi u stalnim strahovima i sumnjama
Postoji i dodatni dokaz da Alah nije oprostio sve grehe svoga proroka, budući da je Kuran svedok da je Muhamed ostao nesiguran u svoju sudbinu i da mu je njegov bog neprestano pretio tokom čitave njegove karijere.
Na primer, Alah je naterao Muhameda da ponovi to da, iako je poslanik, ne zna šta će se dogoditi i da nema nikakvu moć da bilo kome naudi ili koristi:
„Reci: „Ja se samo svome Gospodaru molim i nikoga pored Njega ne obožavam.“ Reci: „Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti nekom od vas neku korist da pribavim.“ Reci: „Mene niko od Allaha ne može da zaštiti; samo kod Njega mogu utočište da nađem, i samo mogu da dostavim ono što je od Allaha i Njegove poruke.“ A onoga koji Allahu i Njegovom Poslaniku ne bude poslušan - sigurno čeka vatra Pakla; u njoj će večno, zauvek da ostane. A kada oni vide ono čime im se preti, saznaće ko je slabiji i malobrojniji. Reci: „Ja ne znam da li će uskoro da bude ono čime vam se preti, ili je moj Gospodar odredio da će to posle dugo vremena biti.“ S. 72:20-25 Pickthall mekanska
Štaviše, Alah je više puta upozoravao svoga proroka da ne menja Kuran:
„A kad im se uče Naše jasne reči, onda oni koji ne veruju da će da stanu pred Nama govore: „Donesi ti neki drugi Kur'an, ili ga izmeni!“ Reci: „Nije moje da ga ja sam od sebe menjam, ja sledim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem nepokoran svome Gospodaru, patnje na Velikom danu.““ S. 10:15 Pickthall mekanska
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75 Shakir mekanska
„Kur'an je, zaista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakvog pesnika - kako vi malo verujete! I nisu reči nikakvog proroka - kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svetova! A da je on o Nama iznosio kojekakve reči, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presekli,“ S. 69:40-46 Y. Ali mekanska
Alah je takođe pretio svome poslaniku da se ne okrene obožavanju drugih bogova,
„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39 Pickthall mekanska
„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65 mekanska
Alah je čak morao da ukori Muhameda zato što se bojao ljudi umesto svoga boga:
„O Verovesniče, boj se Allaha, a nevernike i licemere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je!“… „A kad ti reče onom kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: „Zadrži svoju suprugu i boj se Allaha!“ – U sebi si skrivao ono što će Allah da obelodani i bojao si se ljudi, a preče je da se bojiš Allaha. I pošto je Zejdova potreba za njom prestala i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vernici više ne bi ustručavali da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. Kako Allah odredi, tako treba biti.“ S. 33:1, 37 medinska
„O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od tvoga Gospodara – ako ne učiniš, onda nisi dostavio Njegovu poslanicu - a Allah će od ljudi da te štiti. Allah, zaista, neće da uputi na Pravi put narod koji ne veruje.“ S. 5:67 medinska
Dalje u Kuranu čitamo kako je Alah neprestano prekorevao svoga apostola zato što je svoje srce priklanjao bogatim arapskim velikašima, dok se od siromašnih, nesrećnih i marginalizovanih okretao ili se na njih mrštio:
„I ne odbijaj od sebe one koji se ujutru i naveče Gospodaru svome mole u želji za Njegovim licem; ti nećeš za njih da odgovaraš, a ni oni neće za tebe da odgovaraju, jer bi ti, ako bi ih odbio, nepravednik bio.“ S. 6:52 mekanska
„Budi strpljiv uz one koji se svome Gospodaru mole ujutru i naveče u želji za Njegovim Licem, i ne okreći se od njih iz želje za ukrasima života na ovome svetu, i ne slušaj onoga čije smo srce učinili nemarnim da Nas slavi, koji strast svoju sledi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ S. 18:28 mekanska
„I nikako ne žudi za lepotama ovog sveta koje Mi kao užitak raznim nevernicima pružamo, da ih time na kušnju stavimo, nagrada Gospodara tvog je bolja i večna.“ S. 20:131 mekanska
„Namrštio se i okrenuo, zato što mu je slepi čovek prišao. A šta ti znaš, možda on želi da se greha očisti, ili opomene, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti greha. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, i boji se, ti njega zanemaruješ.“ S. 80:1-10 Shakir mekanska
A jednom prilikom Alah je morao da upozori Muhameda da prestane da sumnja, da ne bi postao jedan od gubitnika:
„A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, objavljenu pre tebe. Tebi istina od tvoga Gospodara dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju. I nikako ne budi od onih koji poriču Allahove reči i dokaze, pa da budeš od onih koji će stradati.“ S. 10:94-95 Pickthall mekanska
Ipak, teško je videti kako je Muhamed mogao izbeći ozbiljne sumnje kada ga njegovo božanstvo neprestano upozorava i preti mu. Ove ponovljene taktike zastrašivanja izazvale bi kod njega još veće sumnje i možda objašnjavaju zašto Muhamed nikada nije bio siguran da li će ga Alah počastvovati,
„I probdi deo noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na Budućem svetu hvale dostojno mesto darovati.“ S. 17:79 mekanska
Abdulah ibn Amr ibn el-As prenosi da je Alahov Poslanik rekao: Kada čujete mujezina, ponavljajte ono što on govori, a zatim zazovite blagoslov na mene, jer će svako ko zazove blagoslov na mene dobiti deset blagoslova od Alaha; zatim MOLITE Alaha za el-Vesilu za mene, a to je stepen u Raju koji priliči samo jednom od Alahovih slugu, i JA SE NADAM da bih JA MOGAO BITI taj. Ko god zamoli da meni bude data Vesila, biće mu osiguran moj zagovor. (Sahih Muslim, knjiga 004, broj 0747)
I zašto je tražio od svoje zajednice da se moli za njegovo spasenje i mir:
„Zaista Allah i Njegovi anđeli blagosiljaju Verovesnika. O vi koji verujete, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav srdačni!“ S. 33:56
Znamo da se Alah, njegovi anđeli i vernici svi mole za Muhamedovo spasenje i oproštaj zbog sledećeg stiha koji se pojavljuje u istoj suri:
„On vas blagosilja, a i Njegovi anđeli, da bi vas izveo iz tmina na svetlo - On je milostiv prema vernicima.“ S. 33:43
Kao i zbog ovoga:
„Gotovo da se nebesa odozgo raspadnu! A anđeli veličaju i hvale svoga Gospodara i mole oprost za one koji su na Zemlji. Zar Allah, zaista, ne oprašta grehe, Milostivi?!“ S. 42:5
Prethodno navedeno ukazuje na to da je sama svrha molitve za Muhameda ta da se Alah moli da svome poslaniku podari mir i spasenje.
Za više o ovom pitanju preporučujemo sledeće članke i odgovore:
http://answering-islam.org/Shamoun/compromise_doubt.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_s10_94.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_q10_94.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_mhd_doubter.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun/muhammad_not_true_prophet.html
Alah sramoti svoga proroka
Za Muhameda ide od lošeg ka gorem. Ne samo da je morao da živi pod stalnim užasom i strahom od svoga boga, nego je morao i da prođe kroz prilično ponižavajuće okolnosti:
Prenosi Aiša:
Alahovom Poslaniku su bile bačene čini, tako da je mislio da ima polne odnose sa svojim ženama, iako ih zapravo nije imao (Sufjan je rekao: To je najteža vrsta magije, jer ima takvo dejstvo). Onda je jednog dana rekao: „O Aiša, znaš li da me je Alah uputio u vezi sa stvari o kojoj sam Ga pitao? Došla su mi dva čoveka i jedan od njih je seo kraj moje glave, a drugi kraj mojih nogu. Onaj kraj moje glave upitao je drugoga: ‘Šta je s ovim čovekom?’ Ovaj je odgovorio: pod dejstvom je magije. Prvi je upitao: ‘Ko mu je bacio čini?’ Drugi je odgovorio: ‘Labid ibn el-Asam, čovek iz plemena Beni Zurejk, koji je bio saveznik Jevreja i licemer.’ Prvi je upitao: ‘Koji materijal je upotrebio?’ Drugi je odgovorio: ‘Češalj i kosu zalepljenu za njega.’ Prvi je upitao: ‘Gde (je to)?’ Drugi je odgovorio: ‘U ovoju polena muške palme, koji je stavljen pod kamen u bunaru Dervan.’" Poslanik je zatim otišao do tog bunara, izvadio te stvari i rekao: „To je bio bunar koji mi je pokazan (u snu). Njegova voda je izgledala kao zaparak od lišća kane, a njegove palme kao glave đavola." Poslanik je dodao: „Zatim je ta stvar izvađena." Rekla sam (Poslaniku): „Zašto se ne lečiš nušrom?" On je rekao: „Alah me je izlečio; ne volim da se zlo širi među mojim narodom." (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, broj 660)
Prema određenim izvorima, čini su trajale godinu dana:
I Komentarišući ovo, Suhejli tvrdi da je predaja pouzdana i da je znalci predaja prihvataju. U Džamiju Mu‘amera ibn Rašida (delu koje ne mogu naći kod Brokelmana) našao je tvrdnju DA SU ČINI TRAJALE GODINU DANA. Dodaje da su mutezile i modernisti odbacili tu predaju na osnovu toga što proroci ne mogu biti opčinjeni, jer bi inače počinili greh, a to bi bilo suprotno Božjoj reči „a Allah će od ljudi da te štiti“ (5.71). On smatra da je predaja neosporna. Propisno je posvedočena i intelektualno prihvatljiva. Proroci nisu bili sačuvani od telesnih nevolja, u koje spada i vradžbina. (Život Muhamedov, prevod Ibn Ishakove Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karači, deseto izdanje 1995), str. 240; podebljanje i verzal su naši)
Štaviše, Alah je dopustio da Muhamed pretrpi veoma bolnu smrt usled trovanja hranom:
Prenosi Enes ibn Malik:
Jedna Jevrejka je donela Poslaniku otrovanu (kuvanu) ovcu, a on je jeo od nje. Dovedena je Poslaniku i on je upitan: „Da li da je ubijemo?" Rekao je: „Ne." I dalje sam viđao dejstvo otrova na nepcu usta Alahovog Poslanika. (Sahih al-Buhari, tom 3, knjiga 47, broj 786)
Prenosi Ibn Abas:
Omer ibn el-Hatab je običavao da posadi Ibn Abasa pored sebe, pa je Abdurahman ibn Auf rekao Omeru: „Imamo sinove koji su mu slični." Omer je odgovorio: „(Poštujem ga) zbog položaja koji ti je poznat." Omer je zatim pitao Ibn Abasa o značenju ovog Svetog stiha: „Kada Allahova pomoć i pobeda dođu“ (110.1)
Ibn Abas je odgovorio: „To je ukazivalo na smrt Alahovog Poslanika, o kojoj ga je Alah obavestio." Omer je rekao: „O tome ne razumem ništa osim onoga što ti razumeš." Prenosi Aiša: Poslanik je u bolesti od koje je umro običavao da kaže: „O Aiša! I dalje osećam bol izazvan hranom koju sam jeo u Hajberu, i sada osećam kao da mi se aorta preseca od tog otrova." (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 59, broj 713)
Njegovo stanje je postalo toliko teško da su neki od njegovih sopstvenih drugova pomislili da je Muhamed duševno oboleo, čak i da bunca:
Prenosi Said ibn Džubejr:
da je čuo Ibn Abasa kako govori: „Četvrtak! A znaš li šta je četvrtak?" Nakon toga je Ibn Abas plakao dok kamenje na tlu nije bilo natopljeno njegovim suzama. Na to sam upitao Ibn Abasa: „Šta je to sa četvrtkom?" Rekao je: „Kada se stanje (tj. zdravlje) Alahovog Poslanika pogoršalo, on je rekao: ‘Donesite mi plosnatu lopaticu, da vam napišem nešto posle čega nikada nećete zalutati.’ Ljudi su se razišli u mišljenjima, iako nije priličilo da se spore pred prorokom. Rekli su: ‘Šta mu je? Mislite li da bunca? Pitajte ga (da razjasnite).’ Poslanik je odgovorio: ‘Ostavite me, stanje u kojem se nalazim bolje je od onoga na šta me pozivate.’ Zatim im je Poslanik naredio tri stvari, rekavši: ‘Isterajte sve pagane sa Arapskog poluostrva, ukazujte poštovanje svim stranim izaslanicima dajući im darove kao što sam ja činio.’" Podprenosilac je dodao: „Treća zapovest je bila nešto korisno što Ibn Abas ili nije spomenuo, ili je spomenuo, a ja sam zaboravio." (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 53, broj 393)
I:
Prenosi Ibn Abas:
Kada je Alahov Poslanik bio na samrtnoj postelji, a u kući je bilo nekih ljudi među kojima je bio i Omer ibn el-Hatab, Poslanik je rekao: „Hajde, da vam napišem izjavu posle koje nećete zalutati." Omer je rekao: „Poslanik je teško bolestan i vi imate Kuran; dakle, Alahova Knjiga nam je dovoljna." Ljudi prisutni u kući su se razišli i posvađali. Neki su rekli: „Priđite, da vam Poslanik napiše izjavu posle koje nećete zalutati", dok su drugi govorili kao Omer. Kada su podigli galamu pred Poslanikom, Alahov Poslanik je rekao: „Idite!" Prenosi Ubejdulah: Ibn Abas je govorio: „Bilo je vrlo nesrećno što je Alahov Poslanik bio sprečen da im napiše tu izjavu zbog njihovog neslaganja i buke." (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 70, broj 573)
Usputna napomena: kako je zanimljivo naći Omera i grupu neimenovanih Muhamedovih drugova kako izjavljuju da je Alahova knjiga, tj. Kuran, sve što je potrebno, dok nam suniti stalno govore da je muslimanima potrebna i Muhamedova suna, jer Kuran nije dovoljan.
Konačno,
Ahmed b. Hamad ed-Dulabi – Sufjan – Sulejman b. Ebi Muslim – Said b. Džubejr – Ibn Abas: Četvrtak, kakav četvrtak! Rekao je: Bol Božjeg Poslanika je postao toliko jak da je rekao: „Dajte mi [pero i papir] da vam napišem dokument i nikada nećete zalutati posle mene!" Njegovi drugovi su se oko toga sporili, a nije im priličilo da vode raspravu pred prorokom. Neki ljudi su rekli: „Šta mu je! Da li on bulazni? Postavite mu pitanje." [Kada] su se vratili, ponavljajući mu [te reči], on je odgovorio: „Ostavite me [na miru], stanje u kojem se nalazim bolje je od onoga na šta me pozivate." Zadužio ih je za tri stvari: … [Said b. Džubejr navodi da je Ibn Abas] prećutao treću [zapovest] bilo namerno, bilo je rekao da ju je zaboravio.
Ebu Kurejb i Salih b. Samal – Vaki – Malik b. Migval – Talha b. Musarrif – Said b. Džubejr – Ibn Abas: Četvrtak, kakav četvrtak! [Said b. Džubejr:] Zatim sam pogledao suze Ibn Abasa kako mu teku niz obraze kao da su niska bisera, [govoreći:] Božji Poslanik je rekao: „Donesite mi ploču (lavh) i mastionicu (davat), ili plosnatu lopaticu (katif) i mastionicu, da vam napišem dokument posle kojeg nećete zalutati." Neki [ljudi] su rekli da Božji Poslanik bunca. (Istorija al-Taberija – Poslednje godine Poslanika, preveo i propratio beleškama Ismail K. Punavala [State University of New York (SUNY) Press, Albani 1990], tom IX (9), str. 174-175; podebljanje i podvlačenje su naši)
Prevodilac dodaje neke zanimljive napomene:
1206. Beladuri: Rekli su: „Zar vidite da bulazni?" i [počeli] da se prepiru među sobom. Božji Poslanik se ražalostio i uznemirio i zatražio od njih da odu.
1207. Poslanik nije bio zadovoljan Omerom zato što nije sarađivao s njim kada je zatražio pero i papir. Vidi Ibn Sa‘d, Tabaqat, II/2, 36-38; Buhl, Leben, 353: Momen, Shi‘i Islam, 15-16. Šiiti tvrde da je prorok želeo da sačini pisani testament u korist Alijevog nasleđivanja na čelu novonastale islamske države, ali da je Omer osujetio njegov plan. Vidi Mirza, al-Balagh, I, 254-86. (Isto, str. 174; podebljanje i podvlačenje su naši)
Tako je Alah ponizio svoga proroka time što je dopustio da godinu dana bude pod vlašću magije, zbog čega je mislio da zaista ima odnose sa svim svojim ženama. Da bi se videlo koliko je to sramotno, dovoljno je zapitati se šta je Muhamed zapravo radio tokom čitave te godine dok je mislio da spava sa svojim ženama? Treba li da pretpostavimo da je Muhamed sebe zadovoljavao na neki način koji ga je naveo da pomisli da zaista ima snošaj?
Alah je dodatno osramotio Muhameda time što mu je dopustio da umre na mučan način, od posledica otrova, što je dovelo do toga da su njegovi sopstveni saputnici mislili da bunca, da nije pri sebi i da govori besmislice.
Alah mu je sve to učinio uprkos svojim obećanjima u Kuranu da će zaštititi svoje pravedne sluge od Đavola i uprkos uveravanjima svog poslanika da Satana i nevernici neće moći da mu naude svojim spletkama, u šta bi očigledno spadale i stvari poput magije i otrova (up. Kuran 5:67; 7:11-18; 15:32-44; 16:98-100 i 72:27-28).
Za više o tome kako je Muhamed bio otrovan i začaran, i o tome šta sve to implicira za verodostojnost Kurana i integritet Alaha, predlažemo da se konsultuju sledeći članci i odgovori:
http://answer-islam.org/SatanMeetsChallenge.html
http://answering-islam.org/Shamoun/muhammad_poison.htm
http://answering-islam.org/Responses/Abualrub/magic1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Abualrub/magic2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_possessed.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_possessed2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_wood_debate1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zaatari_wood_debate2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/bewitchment.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/bewitched1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/bewitched2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/bewitched3.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_mhd_protection.htm
http://answering-islam.org/authors/cornelius/mo_satan.html
Alahova obmana i nesigurnost spasenja
Kuran upozorava ljude da se ne osećaju sigurnima od Alahovih laži, obmana, spletki itd.
„Zar oni misle da su sigurni od Allahove kazne? Samo narod gubitnički je uveren da je siguran od Allahove kazne.“ S. 7:99
Stih je formulisan u apsolutnim terminima, npr. „niko … osim …“, što znači da ima posledice i po vernike. Muslimani praktično moraju da žive u stalnom strahu od Alahovog makra (varanja/spletkarenja/obmane), jer su jedino gubitnici, nevernici, ti koji ga se ne plaše. Dakle, ako musliman ili muslimanka misli da je siguran od Alahovog varanja/obmane, onda je već među gubitnicima.
Drugačije rečeno, nevernici misle da su sigurni, ali je njihov osećaj sigurnosti pogrešan i oni idu ka strašnom sudu. A ipak ni vernici ne mogu da se osećaju sigurnima niti da to zaista budu, jer je znak nevere upravo osećaj sigurnosti ili bezbednosti od Alahovih spletki i laži. Oni nužno moraju da žive u strahu od Alaha kako bi pokazali ili znali da nisu među gubitnicima, tj. nevernicima, već da su pravi vernici.
Ovo objašnjava zašto Alah ne garantuje spasenje svojim sledbenicima i zašto Kuran često kaže da islamsko božanstvo može izabrati da učini to i to ako tako želi, ali nije obavezno da to učini:
„Allah, zaista, neće da oprosti idolopoklonstvo, a oprostiće sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog pored Allaha obožava, čini potvoru i veliki greh.“ S. 4:48
Otuda, iako se Alah obavezao da muči i osudi grešnike, on nije obavezan da im oprosti čak ni ako se okrenu njemu u pokajanju. „Allahove kuće održavaju oni koji u Allaha i u Budući svet veruju i koji obavljaju molitvu i daju obaveznu milostinju i koji se ne boje nikoga osim Allaha, oni su na Pravom putu.“ S. 9:18, medinska
„O vernici, ne sledite Sotonine stope! Onaj ko bude sledio Sotonine stope on će ga na razvrat i odvratna dela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i Njegove milosti, nijedan od vas se ne bi nikad očistio od greha; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ S. 24:21
„O vi koji verujete, pokajte se čineći Allahu iskreno pokajanje, kako bi vam vaš Gospodar vaše loše postupke izbrisao i da bi vas u rajske bašte, kroz koje teku reke, uveo, na Dan u kojem Allah neće da ponizi Verovesnika i one koji su zajedno sa njim verovali; njihovo svetlo će da ide ispred njih, sa njihove desne strane. „Gospodaru naš“, govoriće oni, „učini potpunim naše svetlo i oprosti nam. Ti, zaista, nad svime imaš moć.““ S. 66:8, medinska
Zapravo, sam Kuran pokazuje da nije Alahova volja da spase svakoga, budući da je odlučio da u pakao pošalje koga god hoće:
„Koga Allah uputi na Pravi put - biće na Pravom putu, a koga na stranputicu skrene - pa takvi su pravi gubitnici. Mi smo za Pakao mnoge duhove i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.“ S. 7:178-179, Hilali-Khan
„A kad bismo hteli, svakog čoveka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: „Napuniću, zaista, Pakao duhovima i ljudima zajedno!“ Pa iskusite patnju zato što ste zanemarivali da ćete ovaj Dan da doživite – i Mi ćemo vas da zanemarimo - i večnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili.“ S. 32:13-14
Navedeni stihovi pokazuju da Alah nije ni po čemu obavezan da bilo kome oprosti ili da ga očisti i da se ne obavezuje da spase ijednog pojedinca, jer očigledno ne želi da se njegovi sledbenici ikada osećaju bezbedno i sigurno od njegovih laži i obmana.
To onda objašnjava zašto čak i oni koji su mu najbliži, poput anđela, mogu samo da se nadaju milosti i da strahuju od Alahovog gneva:
„Oni kojima se oni mole i sami traže način kako će što više svome Gospodaru da se približe, i nadaju se Njegovoj milosti i plaše se Njegove kazne. A kazne Gospodara tvog svako treba da se čuva.“ S. 17:57, mekanska
U svetlu prethodno rečenog, da li je zaista iznenađenje što Muhamed nikada nije bio siguran u svoju sudbinu i nije znao da li će ga Alah spasti i oprostiti mu? Treba li da nas šokira otkriće da se Abu Bakr, jedan od Muhamedovih najbližih prijatelja i prvi muslimanski vođa nakon Muhamedove smrti, plašio za sopstvenu večnu sudbinu?
„Iako je imao takvu veru, koja je bila prevelika da bi bila dovoljna svim stanovnicima zemlje, plašio se da bi mu srce moglo zalutati. Zato je znao da izgovori, plačući: ‚Kamo sreće da sam bio zagriženo drvo!‘ Kad god bi ga podsetili na njegov položaj pred Alahom, govorio bi: ‚Alaha mi! Ne bih bio spokojan niti bih se osećao bezbedno od Alahove obmane (la amanu limakr Allah), čak i da mi je jedna noga u raju.‘“ (Khalid Muhammad Khalid, Successors of the Messenger, preveo Muhammad Mahdi al-Sharif [Dar al-Kotob al-Ilmiyah, Bejrut, Liban, 2005], Prva knjiga: Abu Bakr Has Come, str. 99; podebljanje i kurziv naši)
Alahovo neobavezivanje da spase i njegov obmanjivački karakter takođe nam pomažu da razumemo sledeće izveštaje u kojima drugi Muhamedovi saputnici plaču od straha pred svojom skorom smrću:
Prenosi se od Ibn Šamase Mahrija da je rekao: Otišli smo kod Amra b. al-Asa i on je bio na samrti. Dugo je plakao i okrenuo lice ka zidu. Njegov sin reče: Zar ti Alahov Poslanik nije objavio radosnu vest o ovome? Zar ti Alahov Poslanik nije objavio radosnu vest o ovome? On (prenosilac) reče: Okrenuo je lice (ka prisutnima) i rekao: Najbolje na šta možemo da računamo jeste svedočanstvo da nema boga osim Alaha i da je Muhamed Alahov poslanik. Zaista sam prošao kroz tri faze. (Prvu) u kojoj mi niko nije bio mrskiji nego što mi je bio mrzak Alahov Poslanik i u meni nije bilo jače želje od one da ga savladam i ubijem. Da sam umro u tom stanju, bio bih sigurno jedan od stanovnika Vatre. Kada je Alah usadio ljubav prema islamu u moje srce, došao sam Poslaniku i rekao: Pruži svoju desnu ruku da bih ti dao zakletvu vernosti. On je pružio svoju desnu ruku, a ja sam povukao svoju. On (Sveti Prorok) reče: Šta ti je, o Amre? Odgovorih: Nameravam da postavim izvestan uslov. On upita: Koji uslov nameravaš da postaviš? Rekoh: Da mi bude oprošteno. On (Sveti Prorok) primeti: Zar nisi svestan činjenice da islam briše sva prethodna (nedela)? Zaista, seoba briše sva prethodna (nedela), i zaista hodočašće briše sva (prethodna) nedela. I potom mi niko nije bio draži od Alahovog Poslanika i niko nije bio uzvišeniji u mojim očima od njega. Nikada nisam mogao da skupim hrabrost da mu potpuno osmotrim lice zbog njegovog sjaja. Zato, ako bi me neko zamolio da opišem njegove crte, ne bih to mogao, jer ga nisam u potpunosti ni pogledao. Da sam umro u tom stanju, imao bih svaki razlog DA SE NADAM da bih bio među žiteljima Raja. Zatim smo bili odgovorni za izvesne stvari (u čijem svetlu) ne mogu da znam šta me čeka. Kada umrem, neka me ne prate ni narikača ni vatra. Kada me sahranite, dobro zaspite moj grob zemljom, pa stojte oko njega onoliko vremena koliko je potrebno da se zakolje kamila i podeli njeno meso, kako bih uživao u vašoj bliskosti i (u vašem društvu) utvrdio kakav odgovor mogu da dam Alahovim izaslanicima (anđelima). (Sahih Muslim, Knjiga 001, Broj 0220)
I:
Prema Ibn Humajdu – Selami – Muhamedu b. Ishaku – Muhamedu b. Džaferu b. al-Zubejru – Urvi b. al-Zubejru, koji je rekao: Božji Poslanik je poslao svoj pohod na Mutu u džumadi I osme godine. Zejda b. Harisu je postavio za zapovednika ljudi i rekao: „Ako Zejd b. Harisa bude ubijen, Džafer b. Abi Talib će zapovedati ljudima; ako Džafer bude ubijen, Abdalah b. Revaha će zapovedati… Kada se Abdalah b. Revaha opraštao zajedno sa ostalim zapovednicima Božjeg Poslanika koji su to činili, ZAPLAKAO JE. Rekoše mu: „Zbog čega plačeš, Ibn Revaha?“ On reče: „Boga mi, nemam ljubavi prema ovom svetu niti preteranu ljubav prema vama, ali sam čuo Božjeg Poslanika kako uči stih iz Božje Knjige u kojem se pominje Vatra [pakla] - „I svaki od vas će do Pakla da stigne! Tvoj Gospodar se sigurno tako obavezao!“ - A JA NE ZNAM KAKO MOGU DA IZAĐEM NAKON ŠTO SIĐEM.“ Muslimani rekoše: „Neka te Bog prati, neka te brani i neka te vrati nama u dobrom zdravlju.“ … (The History of Al-Tabari: The Victory of Islam, preveo Michael Fishbein [State University of New York Press (SUNY), Albany 1997], tom VIII (8), str. 152-153; podebljanje i velika slova naši)
Svim ovim muslimanima zajedničko je sledeće: nijedan od njih nije sa sigurnošću znao da li će ih Alah spasti od pakla i svi su morali da umru u stanju strepnje i straha kao posledica te neizvesnosti. Kako to kaže jedan hrišćanski pisac:
DVOJICA PRVIH MUSLIMANA
Najzad, da bismo zaključili ovo poglavlje, osvrnućemo se na stav dvojice najranijih i najvećih muslimana, koji pokazuje kako su se osećali dok se smrt približavala. Jens Christensen je, nakon mnogo godina proučavanja islama, napisao:[14]
Jedna od stvari koje su me često iznenađivale u mojim prvim proučavanjima islama bila je nota malodušnosti i nesigurnosti koja se nalazi u izjavama na samrtnoj postelji tolikih velikana islama.
Abu Bakr je, na primer, bio knez među ljudima, besprekornog karaktera i istinski musliman. Pa ipak, o njemu se kaže da se toliko plašio budućnosti i toliko se mučio pod teretom nevolje da mu je dah često bio kao od prepečene jetre. Prema dvema predajama, on je navodno na dan svoje smrti rekao Aiši:
„O kćeri moja, ovo je dan mog oslobođenja i dobijanja onoga što sam zaslužio:—ako bude radost, biće trajna; ako bude tuga, nikada neće prestati.“[12]
Vidite li ta dva „ako“? Ništa u islamu ne može da ih ukloni; čak ni činjenica da je Abu Bakru dat naziv Atik (Slobodni) zato što mu je Muhamed navodno rekao: „Ti si slobodan (spasen) od vatre.“
T. P. Hughes navodi Omarove reči: „Teško bi bilo mojoj duši da nisam bio musliman“[13], ali kada pripoveda o Omarovoj smrti, Christensen piše:[14]
Kada je Omar ležao na samrtnoj postelji, prenosi se da je rekao:
„...Ja nisam ništa drugo do čovek koji se davi, koji vidi mogućnost da se izvuče živ i nada joj se, ali strahuje da bi mogao umreti i izgubiti je, pa se zato koprca rukama i nogama. Očajniji od davljenika je onaj koji je, pri pogledu na raj i pakao, sahranjen u tom prizoru...Da imam sav Istok i Zapad, rado bih sve dao da budem izbavljen od ovog užasnog straha koji visi nada mnom. I najzad, dodirujući licem zemlju, glasno je zavapio: `Teško Omaru, i teško majci Omarovoj, ako se Gospodu ne bude svidelo da mi oprosti.“
Vidite li u čemu je Omarova teškoća? To je neizvesnost izražena u „ako“ poslednje rečenice. To „ako“ ne izražava nikakav osećaj nesigurnosti u pogledu Omarove vere, Omarovog verovanja u jednog Boga, Omarovog poverenja u proroka, niti u pogledu toga da nije živeo moralnim životom. Sve te stvari su u redu, koliko god ljudsko biće uopšte može činiti ono što je ispravno.
Ne. To „ako“ odnosi se na Alaha; „ako“ se Gospodu ne bude svidelo da mu oprosti.
NIJEDAN ČOVEK NE MOŽE ZNATI
Kada je Jazid sahranjivao svog oca Omara, navodi se da je rekao: „Neću ga veličati pred Svemogućim pred koga je otišao da se pojavi. Ako mu oprosti, to će biti iz Njegove milosti; ako mu se osveti, to će biti zbog njegovih prestupa.“
I ovde ponovo imate ta dva „ako“:
**Ako Alah oprosti...
**Ako Alah izvrši osvetu...Ova Jazidova primedba mi se čini kao oličenje čitavog islama.[14] Nijedan čovek, od samog Muhameda pa sve do najmanje obrazovanog muslimana koji ne govori arapski i zna svega nekoliko molitava, nikada ne bi pretpostavio da zna, niti bi se usudio da predvidi šta će „ako“ značiti za njega.[15] ...
Napomene...
12. Ovaj i sledeći citati o Omaru nalaze se u The Torch of Guidance to the Mystery of Redemption, preveo Sir W. Muir, štampala Religious Tract Society, London [Christensenova fusnota]
13. Hughes, nav. delo, str. 654.
14. Practical Approach, Pakistan, 1960, kao dopisni kurs. Ponovo objavljeno 1977, str. 379.
15. Isto, str. 381 (dr William Campbell, the Qur’an and the Bible in light of History and Science, Šesti odeljak: Jesus and Muhammad, Two Prophets For A Lost World?, Poglavlje V. The Power of Intercession; izvor)
Kada bolje shvatimo šta kaže Kuran 7:99 i kakva je saučesnička i hirovita priroda Alaha, ovaj strah postaje sasvim razumljiv. Ovi muslimani su svog boga poznavali dovoljno da znaju da je on obmanjivač koji bi mogao da se predomisli i pošalje ih u pakao ako to poželi, a da ga niko u tome ne spreči.
Poziv muslimanima Bogu kome se može verovati da savršeno spasava
Postoji, međutim, Jedan kome se može potpuno verovati da će učiniti kako kaže i koji uverava one koji ga vole da će iskusiti istinski oproštaj i mir. Umesto straha i nesigurnosti koje usađuje islam, podvrgavajući muslimane duhu užasa i očaja, istinski Bog otkriven u Svetom pismu nudi nadu u život i slobodu od straha od smrti i suda. Bog je to učinio poslavši svog večnog Sina da spase pobunjene grešnike od Božjeg svetog i pravednog gneva time što je umro kao žrtva za njihove grehe:
„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda.“ Jevrejima 2:9, 14-17
Bog obećava da će svi koji svoje potpuno poverenje i veru polože u njegovog voljenog Sina, Gospoda Isusa, postati njegova duhovna deca i da će im svi gresi biti potpuno oprošteni:
„U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.“ Jovan 1:10-13
„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.“ Rimljanima 8:1-2, 14-17
„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7
„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste.“ 1. Jovanova 3:1-2
Gospod Isus je izričito izjavio da onaj ko veruje u njega nikada neće umreti, niti biti odvojen od Božje ljubavi i zajedništva:
„Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ Jovan 5:24
„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27
A sada uporedite ovo sa rečima Muhamedovog boga:
„Ti ćeš, sigurno, da umreš, a i oni će, takođe, da pomru. A zatim ćete, na Sudnjem danu, pred svojim Gospodarom međusobno da se sporite.“ S. 39:30-31
Istinski Gospod je dalje rekao da priprema mesta na nebu za one koji ga vole i da će se vratiti da ih uzme da prebivaju sa njim:
„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:1-6
Hristos uverava svoje sledbenike da će u njima prebivati njegov mir, mir koji dolazi iz saznanja da su oni koji veruju u njega potpuno pomireni sa Bogom Hristovom smrću umesto njih:
„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji.“ Jovan 14:27
„Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.“ Jovan 16:33
„Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet; i ovo je pobjeda koja pobijedi svijet – vjera naša. Ko je taj koji pobjeđuje svijet do onaj koji vjeruje da Isus jeste Sin Božiji?“ 1. Jovanova 5:4-5
Pozivamo muslimane ovom Bogu, Onome koji je otkriven u Ličnosti i delu Gospoda Isusa Hrista. Jedino Bog otkriven u Hristu može da spase muslimane od njihovih grehova i sumnji, jer je dao dokaz svoje ljubavi i spremnosti da im potpuno oprosti time što je vaskrsao svog voljenog Sina, Gospoda Isusa Hrista, iz mrtvih. Hristovo vaskrsenje je dokaz da postoji život s one strane groba i da će oni koji se okrenu njemu zauvek živeti u savršenoj ljubavi, miru i zajedništvu sa svojim Stvoriteljem:
„Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama.“ Jovan 14:18-20
„Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko, Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu. Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:34-43
„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31
„A ne bi pisano samo za njega da mu je uračunato, Nego i za nas kojima će se uračunati, koji vjerujemo u Onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih, Koji bi predan za grijehe naše i ustade za opravdanje naše.“ Rimljanima 4:23-25, 5:1, 8-11
„Jer je očigledno da je Gospod naš proizišao iz plemena Judinog, za koje Mojsej ništa ne reče o sveštenstvu. I još je očiglednije, kada po podobiju Melhisedekovu nastaje drugi Sveštenik, Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:14-16, 24-28
Amin. Dođi, Gospode Isuse, dođi! Verujemo i znamo da si ti večni Sin Božji koji nas savršeno sjedinjuje sa Bogom i spasava nas potpuno i za svu večnost. Volimo te i obožavamo te, vaskrsli i voljeni Gospode. Amin!
Povezani članci
http://answering-islam.org/Index/P/predestination.html
http://answering-islam.org/Index/D/deception.html
http://answering-islam.org/Quran/Versions/003.054.html
http://answering-islam.org/Quran/Versions/007.099.html