Da li je Isusovo poslanje bilo univerzalno po obimu?

Muslimani rado citiraju sledeće biblijske tekstove kako bi dokazali da Isus nije bio poslat celom svetu, niti svakom stvorenju, već isključivo narodu Izrailja:

„Ovu Dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite. Nego idite najprije izgubljenim ovcama doma Izrailjeva!“ Matej 10:5-6

„I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske. I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo! A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva.“ Matej 15:21-24

Isus izričito kaže neznabožačkoj ženi da je poslat samo izgubljenim ovcama Izrailjevim, što objašnjava zašto je Isus poslao svoje učenike da služe upravo tim istim izgubljenim ovcama. Muslimani ove izjave uzimaju kao nedvosmislen dokaz da Hristos nije mogao biti poslanik celome svetu, a kamoli njegov Spasitelj.

Odlučili smo da se pozabavimo ovim tvrdnjama kako bismo pokazali da su ovi muslimani ili grubo pogrešno razumeli Isusove reči, ili ih namerno pogrešno tumače da bi potkrepili svoje gledište da je Muhamed bio jedini poslanik koga je Alah poslao celome svetu. Kao što ćemo dokumentovati, to ne samo da protivreči svedočanstvu Svetog pisma, već se sukobljava i sa samim Muhamedovim učenjima o ovom pitanju.

Za početak, ovi muslimani zgodno prenebregavaju činjenicu da upravo to isto Jevanđelje po Mateju odlučno svedoči da je Hristos Spasitelj svih naroda, Onaj kome neznabošci moraju da se obrate da bi bili spaseni.

Na primer, čak i u istom onom poglavlju u kojem se kaže da je Isus isprva poslao učenike da propovedaju samo Izrailjcima, jasno se uči da će Hristovi sledbenici biti poslati i da svedoče neznabošcima:

„Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite, dakle, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! A čuvajte se od ljudi; jer će vas predati sudovima, i po sinagogama svojim tući će vas. I pred starješine i careve izvodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima i neznabošcima. A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati. Jer nećete vi govoriti, nego će Duh Oca vašega govoriti iz vas.“ Matej 10:16-20

Isus ponavlja ovu misao o svedočenju neznabošcima u jednom od svojih javljanja nakon vaskrsenja:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:18-20

Isusov nalog svojim sledbenicima da idu i čine učenicima sve narode pokazuje da je Hristos došao da spase ceo svet, a ne samo narod Izrailja, što potvrđuje i Jevanđelje po Marku:

„I reče im: Idite po svemu svijetu i propovijedajte jevanđelje svakom stvorenju. Koji povjeruje i krsti se biće spasen, a koji ne vjeruje biće osuđen.“ Marko 16:15-16

Niti je to jedino mesto kod Mateja gde Isus izričito svedoči da se jevanđelje koje je doneo mora objaviti po celome svetu, svim narodima:

„I propovijedaće se ovo jevanđelje o Carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj.“ Matej 24:14

Ponovo nalazimo da Jevanđelje po Marku iznosi upravo istu misao:

„A vi se čuvajte; jer će vas predavati sudovima i po sinagogama biće vas, i pred vojvode i careve izvodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima. I svima narodima treba najprije da se propovijeda jevanđelje. A kad vas povedu da vas predadu, ne brinite se unaprijed šta ćete govoriti, niti se pripremajte, nego što vam se dade u onaj čas ono govorite; jer nećete vi govoriti nego Duh Sveti.“ Marko 13:9-11

„Zaista vam kažem: Gdje se god bude propovijedalo jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.“ Marko 14:9

Matej čak navodi odlomak iz Isaije 42:1-4 koji Isusa poistovećuje sa Slugom Jahvinim u koga svi narodi moraju da polože svoje poverenje i nadu:

„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21

To je isti onaj Sluga za koga Isaija kaže da će prosvetliti narode i doneti Božje spasenje do svih krajeva zemlje:

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.“ Isaija 49:1-6

U Jevanđelju po Luki čovek po imenu Simeon koristi upravo jezik ovog teksta da opiše Isusovu ulogu i poslanje:

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“ Luka 2:25-32

Luka takođe beleži kako sam Isus upućuje svoje učenike da raznesu njegovu poruku do krajeva zemlje, kako bi svi narodi dobili priliku da čuju i poveruju u Hristovo ime i tako prime oproštenje grehova:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ Dela apostolska 1:7-8

Dakle, što se tiče doslednog svedočanstva Novog zaveta, Hristova poruka nije bila namenjena samo Izrailjcima. Naprotiv, jevanđelje Gospoda Isusa jeste Božje sredstvo spasenja za sve narode po celome svetu, baš kao što je blaženi apostol Pavle izjavio u jednoj od svojih nadahnutih poslanica:

„Jer se ne stidim Jevanđelja Hristova, jer je ono sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Judejcu i Jelinu.“ Rimljanima 1:16

Zato Otkrivenje može da govori o velikom mnoštvu ljudi koje niko nije mogao izbrojati, iz svakog naroda, plemena i jezika, koje je iskupljeno Hristovom žrtvenom smrću:

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Šta je Muhamed učio

Ironično, čak se i za Muhameda kaže da je potvrdio univerzalni domašaj Isusovog poslanja, jer je ovo napisao u Kuranu:

„A on reče: „Eto tako, Gospodar tvoj je kazao: 'To je Meni lako, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i znak naše milosti.' Tako je unapred određeno.““ S. 19:21 Hilali-Khan

„I spomeni onu koja je sačuvala čednost - svoje devičanstvo, pa smo u nju udahnuli život, i nju i njenog sina smo učinili da budu svim svetovima znamenje.“ S. 21:91 Pickthall

Ovi tekstovi izričito svedoče o Muhamedovom verovanju da su Isus i njegova blažena majka trebalo da budu čudesni znaci za sve narode, kako bi oni poverovali u Boga.

Muhamed je takođe učio da su jevanđelje (kao i Tora) poslati da vode celo čovečanstvo, a ne samo Jevreje:

„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje, još pre kao putokaz ljudima, a objavio je i ono što rastavlja istinu od zablude (Kur'an). Onima koji u Allahove reči i znakove ne veruju, pripada teška patnja, a Allah je silan i žestoko kažnjava.“ S. 3:3-4 Y. Ali

To nije sve. Prema najstarijoj sačuvanoj muslimanskoj biografiji, Muhamed je dalje učio da je Isus poslao svoje učenike da propovedaju jevanđelje celome svetu:

Jazid b. Abu Habib al-Misri mi je rekao da je pronašao dokument u kome se nalazio zapis (T. imena) onih koje je poslanik poslao u zemlje i kraljevima Arapa i nearapa, kao i ono što je rekao svojim drugovima kada ih je slao. Poslao sam ga Muhamedu b. Šihabu al-Zuhriju (T. po jednom njegovom pouzdanom zemljaku) i on ga je prepoznao. U njemu je stajala izjava da je poslanik izašao sa svojim drugovima i rekao: „Bog me je poslao kao milost svim ljudima, zato primite poruku od mene, Bog vam se smilovao. Ne zaostajite za mnom kao što su učenici zaostali za Isusom, sinom Marijinim.“ Upitali su ga kako su zaostali, a on je rekao: „Pozvao ih je na zadatak sličan onome na koji sam ja vas pozvao. Oni koji su morali da idu na kratak put bili su zadovoljni i prihvatili su; oni pred kojima je bio dug put bili su nezadovoljni i odbili su da idu, pa se Isus požalio Bogu na njih. (T. Od te iste noći) svaki od njih je bio u stanju da govori jezikom naroda kome je bio poslat.“ (T. Isus je rekao: „To je stvar koju je Bog odredio da učinite, zato idite.“)

Oni koje je Isus, sin Marijin, poslao — kako učenici, tako i oni koji su došli posle njih — u zemlji behu: Petar učenik I PAVLE SA NJIM, (Pavle je pripadao sledbenicima, a nije bio učenik) u Rim. Andrija i Matej u zemlju ljudoždera; Toma u zemlju Vavilona, koja je u zemlji istoka; Filip u Kartaginu, koja je Afrika; Jovan u Efes, grad mladića iz pećine; Jakov u Jerusalim, koji je Elija, grad svetilišta; Vartolomej U ARABIJU, KOJA JE ZEMLJA HIDŽAZ; Simon u zemlju Berbera; Juda, koji nije bio jedan od učenika, postavljen je na mesto Judasa. (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karachi, sedamnaesto izdanje 2004], str. 653; podebljanja i velika slova naša)

A prema čuvenom muslimanskom učenjaku i komentatoru Ibn Kesiru, Isusovi učenici bili su poslati da pozovu i Jevreje i Grke da prihvate islam!

Alah Uzvišeni naređuje Svojim vernim slugama da u svako doba budu Alahovi pomagači, u svim svojim rečima i delima, žrtvujući svoje živote i imetak. Alah im naređuje da prihvate Njegov poziv i poziv Njegovog Poslanika, baš kao što su učenici rekli proroku `Isau kada je on rekao…

„Ko su moji pomagači u pozivanju Allahu?“ znači: „ko će me podržati u prenošenju Poruke Alaha, Uzvišenog i Najčasnijeg?“…

„Oni odgovoriše:“ u vezi sa sledbenicima `Ise…

„Mi smo Allahovi pomagači!“ znači: „podržaćemo te u pogledu Poruke sa kojom si poslat i pomoći ćemo ti da je preneseš“. Tako je `Isa poslao učenike u razne krajeve Aš-Šama da pozovu GRKE i Izrailjce u islam. Isto tako, tokom dana hadža, Alahov Poslanik je običavao da pita…

<<Ko će me podržati u prenošenju Poruke moga Gospodara? Zaista, Kurejšije su me sprečile da prenesem Poruku moga Gospodara.>> Alah Uzvišeni i Najčasniji podigao je Al-Evs i Al-Hazredž da podrže Poslanika. Oni su bili stanovnici Al-Medine koji su mu dali zavet i podržali ga, obavezavši se da će ga štititi od ljudi i džina ako se preseli k njima. Kada se preselio k njima sa svojim ashabima, ispunili su svoj zavet dat Alahu. To je razlog zašto su ih Alah i Njegov Poslanik nazvali Al-Ansar, Pomagači. To ime je postalo sinonim za njih… (Tafsir Ibn Kathir, K. 61:14; podebljanja i velika slova naša)

To znači da muslimani moraju ili da prihvate da je Isusovo poslanje univerzalno po svojoj prirodi, ili da priznaju da je Muhamed pogrešio time što protivreči njihovoj tvrdnji da Sveto pismo uči da je Isus bio poslat samo izgubljenim ovcama Izrailjevim.

Zaključne napomene

Iz Jevanđelja po Mateju, i iz Novog zaveta u celini, potpuno je jasno da je Isus Hristos poslat da spase sve narode, budući da je On Onaj koga je Bog odredio kao zamensku žrtvu koja uzima greh celoga sveta. Rečima apostola Jovana:

„koje uzima na se grijehe svijeta“ Jovan 1:29

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:39-42

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“… „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:10, 14

U svetlu prethodno rečenog, potpuno je jasno da Isusove izjave u Mateju 10:6 i 15:24 ne znače da je njegovo poslanje bilo ograničeno samo na narod Izrailja. Naprotiv, Isus je time hteo da kaže da će, dok je on sam na zemlji, on i njegovi učenici propovedati samo među Izrailjcima i među bilo kojom drugom etničkom grupom koja je živela u njihovoj neposrednoj blizini, npr. Samarjanima, Sirofeničanima itd. Ali kada je Isus dovršio svoje delo na zemlji i vratio se na nebo, tada je poslao svoje učenike da objave njegovu poruku svim narodima. Kako je to apostol Pavle rekao:

„Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima. A neznabošci da proslave Boga zbog milosti, kao što je napisano: Zato ću te priznati među neznabošcima, Gospode, i pjevaću imenu tvojemu. I opet govori: Veselite se, neznabošci, s narodom njegovim. I opet: Hvalite Gospoda, svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. I opet Isaija govori: Biće korijen Jesejev, i koji ustade da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.“… „A pisah vam, braćo, malo smjelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga, Da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći Jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim. Imam, dakle, hvalu u Hristu Isusu u onome što je po Bogu; Jer se neću usuditi da govorim nešto što Hristos nije učinio kroza me riječju i djelom za poslušnost neznabožaca. U sili znakova i čudesa, u sili Duha Božijega; tako da sam od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika ispunio Jevanđeljem Hristovim.“ Rimljanima 15:7-12, 15-19

Pavlova poenta jeste da je Isus došao Jevrejima da bi ispunio Božja obećanja data njima, obećanja koja su uključivala i to da će Bog spasti i neznabošce, baš kao što su starozavetni proroci unapred objavili. Ali način na koji će neznabošci biti spaseni jeste taj što će Bog podići Hristove sledbenike da idu po celome svetu propovedajući radosnu vest da je Spasitelj iz Izrailja došao i da narodi sada moraju da se okrenu njemu ako žele da budu spaseni od Božjeg pravednog gneva.

Drugim rečima, Bog je Isusa najpre poslao Jevrejima jer su oni bili naslednici proroštava koja je Bog dao preko proroka, a zatim je poslao Hristove učenike kao svetlost Hristovu koja donosi Božje spasenje do krajeva zemlje. Rečima samih blaženih apostola:

„Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:19-26

„A Pavle i Varnava smjelo rekoše: Vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali pošto je odbacujete, i ne smatrate sebe dostojnima vječnoga života, evo obraćamo se neznabošcima. Jer nam tako zapovjedi Gospod: Postavih te za svjetlost neznabošcima, da budeš na spasenje do kraja zemlje. A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, i povjerovaše koji bjehu naznačeni za život vječni.“ Dela apostolska 13:46-48

Toliko o muslimanskom izvrtanju Božje nadahnute Reči.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz prevoda New American Standard Version (NASB) Svetog pisma.