Binitarna priroda vrhunskog dokaznog teksta Svetog pisma o jedinstvu Boga, 1. deo

Starozavetni spisi jasno i odlučno uče da postoji samo jedan Bog:

„Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugoga osim njega. Dao ti je da čuješ glas njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i riječi njegove čuo si usred ognja. I što mu mili bijahu oci tvoji, zato izabra sjeme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira, Da otjera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u našljedstvo, kao što se vidi danas. Znaj, dakle, i pamti u srcu svojem da je Gospod Bog, gore na nebu i dolje na zemlji, nema drugoga.“ Ponovljeni zakoni 4:35, 39

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:39

„Tada se vrati k čovjeku Božijemu sa pratnjom svojom, i došav stade pred njim i reče: Evo, sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega. Ali on reče: Tako da je živ Gospod pred kojim stojim, neću uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje. Tada reče Neman: Kad nećeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu.“ 2. Carevima 5:15-19

„A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:14-20

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga. I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi uređuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što će biti i što će doći. Ne bojte se i ne plašite se; nijesam li ti davno kazao i objavio? Vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne.“ Isaija 44:6-8 – upor. 43:10-11; 45:5-6; 46:9-11

Nadahnuti hrišćanski grčki spisi takođe potvrđuju ovu istinu:

„Kako vi možete vjerovati kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?“ Jovan 5:44

„A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Jovan 17:3 – upor. 1. Jovanova 5:20-21

„Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.“ Rimljanima 3:30

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„A Caru vijekova, neprolaznome, nevidljivome, jedinome premudrome Bogu, čast i slava u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Timoteju 1:17

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,“ 1. Timoteju 2:5

„Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.“ Jakovljeva 2:19

„Jedinome premudrome Bogu, Spasitelju našemu, kroz Isusa Hrista, Gospoda našega, slava i veličanstvo, moć i vlast prije svih vijekova i sada, i u sve vijekove! Amin.“ Judina 1:25

Novi zavet dalje kaže da sve ono što drugi lažno i pogrešno obožavaju nije po prirodi bog:

„Ali tada ne znajući Boga, robovaste bogovima koji to po prirodi nisu.“ Galatima 4:8

Ovo pretpostavlja da ipak postoji Onaj koji jeste Bog po prirodi, a to je istiniti Bog otkriven u Svetom pismu.

Međutim, nadahnuto Sveto pismo takođe svedoči da je Bog Biće koje obuhvata više Ličnosti, tačnije tri Ličnosti. Da je Bog višelično Biće može se videti iz sledećeg odlomka, poznatog kao Šema, monoteističkog veroispovedanja Izraela:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ (Yahweh Eloheinu Yahweh echad) „Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.“ Ponovljeni zakoni 6:4-5 NET Bible

Eloheinu je oblik prvog lica množine reči Elohim i stoga se može prevesti kao „naši Bogovi“. Štaviše, jevrejska reč za „jedan“, echad, funkcioniše veoma slično engleskoj reči, utoliko što može označavati usamljenu jednost ili složeno jedinstvo, kao u sledećem primeru:

„Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“ (basar echad) Postanje 2:24

Dva odvojena i različita ljudska bića od krvi i mesa postaju echad, to jest jedno telo, kroz polno sjedinjenje. Grčka reč za „jedan“ funkcioniše na isti način:

On [Isus] odgovori: „Niste li čitali da je njih Tvorac od početka stvorio muško i žensko? I rekao: 3bog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo“ (sarka mian)? „Tako da nisu više dvoje, nego jedno tijelo“ (sarx mia). „a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.“ Matej 19:4-6

„onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su“ (hen) „i svaki će primiti svoju platu prema svome trudu.“ 1. Korinćanima 3:8

U svetlu ovoga predlažemo da se Šema prevede na sledeći način, budući da jasnije iznosi na videlo otkrivenje da je Bog višelično Biće:

„Čuj, Izraele: Jahve je naše Božanstvo, Jahve je složeno jedinstvo.“

Sledeći novozavetni odlomak pruža posrednu potvrdu našeg tumačenja:

„Šta će, dakle, zakon? 3bog grijeha dodade se, dok ne dođe sjeme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika. Posrednika pak nema gdje je jedan; a Bog je jedan.“ Galatima 3:19-20

Budući da neposredni kontekst govori o Mojsiju koji posreduje u ime više od jedne strane, naime Boga i naroda Izraela, čini se prilično izvesnim da Pavle kaže da je Bog strana sam po sebi. Stoga se tekst može prevesti ovako:

„Posrednik, međutim, ne zastupa samo jednu stranu; ali Bog je jedna strana.“ Galatima 3:20

Uz to moramo naglasiti da nadahnuti biblijski pisci ne koriste množinske oblike poput Eloheinu zato što su hteli da dokazuju postojanje više Bogova. Naprotiv, pisci Svetog pisma su se poslužili misaonim obrascima i kategorijama jevrejskog jezika da bi saopštili činjenicu da postoji više od jedne večne Ličnosti Boga. To su činili upotrebom imenica, zamenica, glagola, prideva, participa itd. u množini. Stoga je upotreba takvih množinskih oblika upravo ono što bismo očekivali da nađemo ako Sveto pismo zaista predstavlja Trojedinog Boga.

Drugim rečima, ako nadahnuto Sveto pismo zaista potvrđuje da postoji više od jedne božanske Ličnosti koje postoje kao jedan Bog, onda ne bi trebalo da nas iznenadi to što Sveto pismo o Bogu govori u množini; štaviše, zapravo bismo očekivali da za Boga budu upotrebljene imenice, glagoli i pridevi u množini, kako bi se označila činjenica da je on višelično Biće.

Međutim, ne slažu se svi s tim da Sveto pismo uči da je Bog troličan. Postoje takozvani „biblijski“ unitarijanci koji tvrde da je Bog, prema bogonadahnutom Pismu, jedna jedina Ličnost i da Šema potvrđuje tu činjenicu.(1)

Prema tim ljudima, tekst Ponovljenih zakona 6:4 trebalo bi prevesti na sledeći način:

„Čuj, Izraele: Jahve, naš Bog, Jahve je jedna Ličnost.“

Dalje bi predložili da se Galatima 3:20 prevede ovako:

„Posrednik, međutim, ne zastupa samo jednu stranu; ali Bog je jedna Ličnost.“

Neki od njih se čak pozivaju na Amplified Bible da bi dokazali svoju tvrdnju:

„Posrednik (posredujuća strana) ima posla s više od jedne strane i to podrazumeva [ne može biti posrednika sa samo jednom osobom]. Ipak, Bog je [samo] jedna Ličnost [i on je bio jedina strana koja je dala to obećanje Avrahamu. Zakon je, međutim, bio ugovor između dvoje, Boga i Izraela; njegova valjanost zavisila je od obojice].“

U svetlu ovih tvrdnji, poduhvatićemo se dokazivanja da nadahnuto Sveto pismo ne prikazuje Jahvea kao jednu jedinu Ličnost. Iznećemo starozavetne odlomke koji jasno potvrđuju da postoje najmanje dve božanske Ličnosti Boga. Zatim ćemo ispitati Novi zavet da bismo videli kako su Isus, apostoli i nadahnuti pisci hrišćanskih grčkih spisa tumačili starozavetne tekstove koje ćemo razmatrati, kako bismo utvrdili da li su Hristos i njegovi sledbenici verovali da je Bog jedna jedina Ličnost.

**
Gospod s desne strane Jahveove**

Prema nadahnutom Pismu, postoje najmanje dve božanske Ličnosti koje vladaju nad stvorenim svetom, naime Jahve i Davidov Gospod:

„Reče Gospod Gospodu mojemu:“ (adoni): „Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ „Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“ „Gospod je tebi s desne strane.“ (Adonai) „Pobiće u dan gnjeva svojega careve; Sudiće narodima, napuniće zemlju trupova; satrće glavu na zemlji širokoj. Iz potoka će na putu piti, i zato će podignuti glavu.“ Psalam 110:1-7

Davidov Gospod je sveštenik koji sedi na prestolu pored Jahvea, iznad svojih neprijatelja koje će uništiti u dan boja.(2)

Ono što ovo čini zanimljivim jeste to što Psaltir za Davidovog Gospoda koristi jezik koji je obično rezervisan za Jahvea. Na primer, reč podnožje koristi se u vezi s Jahveovim počivalištem, za mesto na kome se konačno smestio Kovčeg saveza, naime Jerusalim:

„Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je sveti! Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti!“ Psalam 99:1-5

„Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: „Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema, Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.“ Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. „Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti, jer mi je omiljelo. Hranu ću njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiću hljeba. Sveštenike ću njegove obući u spasenje, i sveti će se njegovi radovati. Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu, a na njemu će cvjetati vijenac njegov.““ Psalam 132:1-18 – upor. Isaija 66:1; Plač Jeremijin 2:1

Kovčeg saveza simbolizuje Jahveov presto, što je prilično značajno jer, kao što ćemo uskoro videti, Davidov Gospod sedi na nebeskom prestolu Jahveovom! Dakle, Jahveovo podnožje nalazi se tik uz sam presto s koga Davidov Gospod vlada!

Na drugim mestima psalmi nazivaju narode Jahveovim neprijateljima koji se rugaju njemu i njegovom Pomazanom Vladaru:

„Gdje su pređašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.“ Psalam 89:49-51

To su narodi čiji carevi odbijaju da se pokore vlasti Jahvea i njegovog Hrista:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.““ Psalam 2:1-6

Psalmi takođe govore o tome kako Jahve svojom desnicom hvata svoje protivnike:

„Naći će ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naći će desnica tvoja one koji mrze na tebe. Učinićeš ih kao peć zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev će ih Gospodnji progutati, i oganj će ih proždrijeti. Rod njihov istrijebićeš sa zemlje, i sjeme njihovo između sinova čovječijih; Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti. Jer ćeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustićeš strijele u lice njihovo.“ Psalam 21:8-12 – upor. 8:1-2; 66:3; 74:23; 92:9

A prema sledećem psalmu, s desne strane Jahveove zaista se nalazi Čovek, i to Sin čovečji, koga je Jahve ojačao za svoju svrhu. Za tog Čoveka se čak kaže da je Jahveov sin!

„Bože nad vojskama, obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiđi vinograd ovaj, Sad onaj koji je posadila desnica tvoja, i sina kojega si ukrijepio sebi! Popaljen je ognjem, isječen, od strašnoga pogleda tvojega propade. Neka bude ruka tvoja nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječijim kojega si utvrdio sebi! I nećemo odstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaćemo. Gospode, Bože nad vojskama, povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!“ Psalam 80:14-19

Psalam 110 nam pomaže da vidimo da taj Sin čovečji s desne strane Jahveove nije niko drugi do Davidov Gospod koji satire svoje protivnike u dan svoga gneva!

Ovo nam takođe pomaže da razumemo šta je psalmista mislio kada je rekao da će Jahve svojom desnicom uhvatiti svoje protivnike, tj. da će Gospod koji sedi na prestolu s desne strane Jahveove uništiti sve Božje neprijatelje. O tome uskoro više.

Još jedan zanimljiv vid Psalma 110 jeste to što je u starozavetnim spisima Jahve prikazan kako sedi na svom prestolu na nebu, dok su njegove nebeske vojske prikazane kako stoje pred njim u službi, spremne da služe i izvršavaju njegove naredbe:

„A Miheja reče: Zato čujte riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; I Gospod reče: Ko će prevariti Ahava, cara Izrailjeva, da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: Jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako. Zato sada, eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.“ 2. Dnevnika 18:18-22 – upor. 1. Carevima 22:19-23

„Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva.“ Psalam 2:4

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:19-21

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10

Međutim, umesto da stoji u službi kao ostali, Davidov Gospod zapravo sedi pored Jahvea. To znači da Davidov Gospod učestvuje u Jahveovoj jedinstvenoj suverenoj vlasti nad celim stvorenim svetom!

**
Isus Hristos – Davidov uzvišeni Gospod**

Prema Novom zavetu, Isus Hristos je Gospod o kome je David govorio po nadahnuću Svetog Duha:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

„Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:30-36

Isus je dalje tvrdio da je Sin čovečji koji ne samo da sedi s desne strane Boga nego i jaše na oblacima nebeskim:

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

Ovde Isus poistovećuje sebe s Gospodom o kome je David govorio u Psalmu 110 i s božanskim Sinom čovečjim koga je video prorok Danilo, s Onim koga svi narodi treba da obožavaju dok on nad njima vlada zauvek!

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Dakle, Isus je Hristos koji sedi na prestolu s desne strane svoga Oca kao božanski Gospod celog stvorenja!

Kao što objašnjavaju sledeći evanđeoski učenjaci:

„Neki savremeni čitaoci Biblije sugerisali su da je Isus ovde poricao da će Mesija biti Davidov potomak, ali to zaista promašuje poentu. Isus ne poriče da će Mesija biti Davidov potomak, nego ukazuje na to da bi Mesija na neki način bio mnogo više od toga. Mesija ne bi bio puki davidovski car, nego univerzalni vladar, koji sedi Bogu s desne strane i koga čak i njegov predak David poštuje kao Gospoda.

„Pažljivo ispitivanje Psalma 110:1 i Isusove primene tog stiha (u vezi s Danilom 7:13) na samoga sebe otkriva koliko je Isusova tvrdnja bila izuzetna i zašto se Sinedrionu činila bogohulnom. Jedno je ući u Božje prisustvo, a sasvim drugo sedeti u njemu. Ali sedeti Bogu s desne strane bilo je nešto posve treće. U religijskoj kulturi i sredini Isusovog vremena, tvrditi da se sedi Bogu s desne strane bilo je ravno tvrdnji o jednakosti s Bogom…

„Isus je, dakle, polagao pravo da uđe pravo u Božju ‘prestonu dvoranu’ i sedne pored njega. Drskost takve tvrdnje kod bilo kog običnog čoveka bila bi zapanjujuća za Jevreje Isusovog doba. Sveštenici iz Sinedriona, kojima je Isus izneo ovu tvrdnju, po pravilu nisu smeli ni da uđu u unutrašnje svetilište hrama, poznato kao Svetinja nad svetinjama. Mnogi od njih verovatno nikada nisu bili unutra. U Svetinju nad svetinjama moglo se ući samo određenog dana, na tačno određen način i samo od strane jedne određene osobe. Nepridržavanje uputstava do u tančine imalo je za posledicu smrt. Na Dan pomirenja prvosveštenik je ulazio u Svetinju nad svetinjama, noseći krv junca kao prinos za sopstveno očišćenje i krv ovna kao prinos za pomirenje naroda. Zatim je sledilo presvlačenje odeće i obredna pranja (Levitska 16). Drugim rečima, u Božje prisustvo u hramu ulazilo se s krajnjim oprezom.

„Ako su uslovi za ulazak u zemaljsku Svetinju nad svetinjama bili tako strogi, možemo zamisliti šta bi sveštenici iz Sinedriona pomislili o Isusu koji tvrdi da ima pravo da uđe u Božje nebesko prisustvo. Uostalom, na zemaljski hram se, prema Josifu Flaviju, gledalo kao na model onog nebeskog. Ali još gore od toga, Isus je tvrdio da će u nebesku Svetinju nad svetinjama ući trajno i sesti. Isus je isto tako mogao da tvrdi i da je to mesto njegovo vlasništvo! Zaista, njegova izjava je upravo na to izlazila. Kako je to izrazio Darel Bok, Isusova tvrdnja ‘bila bi, po mišljenju vođa, gora nego tvrdnja da neko ima pravo da uđe u Svetinju nad svetinjama u hramu i tamo živi!’“ (Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], 5. deo: The Best Seat In The House: Jesus Shares the Seat of God’s Throne, 20. poglavlje: God’s Right-Hand Man, str. 244-245)

**
Mesija – tek ljudski gospodar?**

Na ovom mestu treba pomenuti da je Psalam 110:1 jedan od glavnih dokaznih tekstova kojima se „biblijski“ unitarijanci služe da bi utvrdili da Davidov Gospod, Mesija, nije Bog nego puko ljudsko biće. Oni tvrde da Adoni u svakom od svojih 195 pojavljivanja zapravo označava nadređenoga koji nije Bog_._ Dalje tvrde da je Adonai jevrejska reč koja označava Božanstvo, budući da se u svih svojih 449 pojavljivanja koristi isključivo za jednog istinitog Boga. Iz toga zaključuju da, pošto je Adonai titula Božanstva, a Adoni se nikada ne koristi za Boga, Mesija stoga mora biti ljudsko biće jer se nikada ne naziva Adonai nego Adoni.

Ima nekoliko problema s ovom tvrdnjom. Kao prvo, reč Adoni se koristi za Boga, tako da je ovo prosto pogrešno. O tome ćemo više reći u jednom od narednih ekskursa.

Kao drugo, trinitarci potvrđuju da je Isus stvarno ljudsko biće od krvi i mesa, pa navođenje teksta koji naglašava Mesijinu čovečnost apsolutno ničim ne potkopava izričito biblijsko svedočanstvo o njegovom savršenom i suštinskom Božanstvu.

Osim toga, Davidov Gospod se zapravo naziva Adonai, što nas dovodi do sledećeg dela.

**
Napomene**

(1) Evo dva sajta za one naše čitaoce koji su zainteresovani da pregledaju neke od članaka i knjiga koje su „biblijski“ unitarijanci napisali u odbranu svog stanovišta:

http://focusonthekingdom.org/index.html
http://www.biblicalunitarian.com/index.php

(2) Neki antitrinitarci tvrdili su da hrišćansko objašnjenje Šeme isključuje mogućnost da Isus bude Davidov Gospod u Psalmu 110:1. Ovaj prigovor zasnivaju na činjenici da u tom psalmu Jahve govori Davidovom Gospodu, a ime Jahve se u hrišćanskom shvatanju odnosi na sva tri člana Trojstva. Štaviše, prema hrišćanskom stanovištu, jedan Jahve o kome govori Šema jeste Trojstvo.

Kako onda Jahve može da se obraća Isusu u Psalmu 110:1 kada bi Jahve trebalo da bude Trojstvo, a Isus druga Ličnost Trojstva i stoga Jahve Bog? Znači li to da je Isus govorio sam sebi?

Dalje zaključuju da, pošto Davidov Gospod u Psalmu 110:1 (koji bi trebalo da bude Isus) sedi pored Gospoda, koji bi trebalo da bude Trojedino Božanstvo, to znači da prvi ne može biti deo Trojstva. Uostalom, ono što postoji izvan Boga ne može biti Bog (ili tako bar glasi taj argument).

Ovi prigovori počivaju na logičkoj grešci ekvivokacije, jer dvosmisleno upotrebljavaju reč Jahve. Pretpostavka u pozadini jeste da se ime Jahve u hrišćanskoj teologiji UVEK odnosi na Trojstvo, ili da hrišćanski argument glasi da je svako pojedinačno pojavljivanje imena Jahve u jevrejskim spisima nužno upućivanje na Trojstvo. Međutim, ovi odgovori nisu ništa drugo do očigledno izvrtanje hrišćanskog stanovišta i stoga predstavljaju argumente protiv slamnatog strašila.

U hrišćanskoj egzegezi reč Jahve, baš kao i izraz Bog, može poprimiti različito značenje u zavisnosti od referenta ili konteksta u kome se koristi. Sledeći odlomak služi kao korisna ilustracija:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga“ (ton theon)„i Logos bješe Bog“ „On bješe u početku u Boga“ (ton theon). Jovan 1:1-2

U ovom tekstu Jovan kaže da je Isus u svom pretpostojanju, pre nego što je postao čovek, bio Reč koja beše s Bogom i beše Bog. Upotreba određenog člana ispred reči Bog, tj. ton theon, pokazuje da je Reč bila u prisnom zajedništvu s određenom Ličnošću koja se obično naziva ili poznaje kao Bog, što bi u ovom slučaju bio Otac.

Jovan zatim nastavlja da opisuje prirodu Reči stavljajući theos ispred glagola „beše“, što grčki gramatičari nazivaju predverbalnim predikatskim nominativom. Prema toj konstrukciji, smeštanje imenice ispred glagola ima za cilj da naglasi svojstva subjekta, ističući činjenicu da Reč ima sve suštinske atribute Boga.

Tako imamo reč Bog upotrebljenu u dva različita značenja unutar istog konteksta.

U svetlu toga, bila bi gruba greška pretpostaviti da su hrišćani obavezni da Jovana 1:1-2 tumače tako da je Reč bila s Trojstvom i da je Reč bila Trojstvo, na osnovu toga što se reč Bog u hrišćanskom shvatanju obično odnosi na Trojstvo.

Na sličan način, greška je misliti da hrišćani moraju reč Jahve u Psalmu 110:1 shvatiti kao upućivanje na Trojstvo samo zato što se božansko ime tako obično koristi u hrišćanskoj misli.

Zapravo, ime Jahve se u hrišćanskoj teologiji koristi bilo za Trojedino Božanstvo, bilo za bilo koju od pojedinačnih Ličnosti Trojstva, budući da sve tri dele jedno božansko ime:

„Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.“ Matej 28:19

Kao što dr Džejms R. Vajt objašnjava u svojoj raspravi o tome kako Jehovinim svedocima izložiti biblijsku istinu o Trojstvu:

„Pretpostavljam da biste se složili sa mnom da postoji samo jedan istiniti Bog, Jahve, ili, kako vi to izgovarate, Jehova. Verujem da se ime ‘Jehova’ odnosi na samo božansko Biće, večnog Boga koji je stvorio sve. Možemo se, pretpostavljam, složiti da je Otac poistovećen s Jehovom. Ali ja verujem da Biblija i Isusa poistovećuje s Jahveom, a Duh je Duh Jahveov. Svaka od ove tri ličnosti deli jedno božansko ime, Jahve ili Jehova. Smem li da vam pokažem nekoliko odlomaka Svetog pisma koji uspostavljaju to poistovećenje?“ (White, The Forgotten Trinity: Recovering the Heart of Christian Belief [Bethany House Publishers, Grand Rapids, MI 1998], 9. poglavlje: Jehovah of Hosts, str. 132; podebljanje naše)

Dakle, kada hrišćani kažu da je Isus Jahve ili ga nazivaju Bogom, ne misle da je Hristos celokupno Božanstvo. Niti misle da je Isusa poslalo Trojstvo, ili da je Trojstvo njegov Otac, kad god govore o tome da je Bog poslao svog ljubljenog Sina.

Imajući sve prethodno u vidu, važno je objasniti kako hrišćani tumače ove konkretne stihove. Hrišćani razumeju da se Jahve u Ponovljenim zakonima 6:4 odnosi na Božanstvo kao celinu, tj. Mojsije u tom kontekstu govori o suštinskom jedinstvu triju božanskih Ličnosti. Ipak, kada u Psalmu 110:1 Jahve oslovljava Davidovog Gospoda, hrišćani to tumače kao Oca koji govori Sinu, što znači da se Jahve u tom konkretnom kontekstu odnosi na Oca, a ne na celokupno Božanstvo.

Za više o ovoj temi preporučujemo sledeći članak.