Afrahat i jevrejska subota
U ovoj objavi navodim pobijanje i odbacivanje jevrejske tvrdnje da je držanje subote nužno za spasenje, koje iznosi asirski hrišćanski apologeta Afrahat. Ovaj blaženi apologeta pokazuje da je istinska subota ona Božjeg dana počinka, koju uvodi Gospod Isus Hristos.
IZLAGANJE 13: O SUBOTI
I. SADRŽAJ
1 sažetak zapovesti o suboti, kojom se Jevreji ponose
2 subota je radi počinka, a ne radi spasenja: od životinja se traži da drže subotu, a ipak toga dana ‘greše’
3 u celom stvorenju samo ljudi i njihove radne životinje moraju da počivaju u subotu, što pokazuje svrhu tog dana
4 subota nije odmah data Adamu, jer još nije bio osuđen na rad
5 Noje je opravdan time što je sačuvao svoju čestitost, a ne držanjem subote: njegova čestitost ga je navela da se uzdržava od braka sve dok Božja zapovest to nije učinila neophodnim
6 dokaz da se Noje nije bio oženio: bio je mnogo stariji od svojih prethodnika kada mu se rodilo prvo dete
7 Noje je izbegavao brak iz straha da će njegova deca uzeti žene iz proklete Kainove loze; oženio se jedino da bi svet ponovo naselio pravednim potomstvom
8 Avram, Isak, Jakov i Josif — svi su opravdani verom, a ne subotom: ta vera se ogledala u pravednim delima
9 Bog je ustanovio subotu da izrazi svoju brigu za sve stvorenje
10 Bog se ‘odmorio’ ne zato što je bio umoran, nego zato što je dovršio svoje delo
11 Božje ‘počivanje’ sedmog dana pokazuje koliko je počinak od rada potreban onima koji se zaista umaraju
12 dalji dokaz da subota nije radi spasenja: Isus Navin, Makavejci i sveštenici nisu osuđeni zbog kršenja subote
13 istinski držaoci subote su oni koji biraju ono što Bog želi i koji čuvaju svoje ruke od zla; njih čeka Božja subota počinka
II. PREVOD
1. Što se tiče dana subote, Gospod je dao zapovest svome sluzi Mojsiju da je Izrailjci drže. Govorio im je ovako: „Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.“1 Opomenuo ih je ovako: „A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.“ Štaviše, ponovo ih je opomenuo: „Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan počini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i došljak.“2 Jevrejski narod se ponosi i hvali ovim danom subote. Oni kažu: ‘Živimo zato što držimo subotu i [njena] predanja!’ Koliko mogu, prijatelju moj, izložiću ti objašnjenje u nekoliko reči, baš kao što sam ti objasnio obrezanje i Pashu.
2. Subota nije postavljena između smrti i života, niti između pravednosti i greha; ona je, naprotiv, data radi počinka. [Nije bila]3 kao druge zapovesti, koje su postojale da bi ljudi kroz njih živeli, a ako ih ne bi poslušali, umrli bi. U vreme kada se subota držala, ona je data radi počinka naroda, i to ne samo za ljude, nego i za stoku. Jer On je rekao: „da se odmori vo tvoj i magarac tvoj“ A ako je subota postavljena između smrti i života i između pravednosti i greha, kakva je korist za stoku koja drži subotu, ili kakva će im šteta biti kada je ne drže? Možemo videti da su drugih dana, kada stoka radi i kada su ropstvo i napor rada veći, one pravednije nego [što su] na dan subote. U dane rada stoka radi i umara se pod teretima i bremenima. Volovi vuku jaram, i pošto su umorni, nemaju prilike da čine grehe. Na dan subote, međutim, kada su magarci, volovi i sve [ostale] vrste stoke besposleni, ništa ih ne sprečava da se pare sa svojim majkama, sestrama i bliskim srodnicima. Ali to nije greh, i ne krivi ih se što na dan subote čine te ‘grehe’, jer se stoka [jednostavno] tako ponaša. Znaj da, kao što nema greha kada je stoka umešana u takve stvari, tako nema ni pravednosti, jer nagrada pravednosti u novom svetu, posle oživljenja mrtvih, biće za onoga ko čini dela pravednosti. Za stoku, međutim, neće biti vaskrsenja da bi joj [se] dala nagrada za držanje subote, niti će biti izvedena na sud. Kao što Zakon ne postavlja neku drugu zapovest koju bi stoka držala, tako joj ni subota ne donosi nikakvu korist. Sveti je zapovedio u svom Zakonu: „Ne čini preljube.“4 a ipak stoka smelo čini preljubu i otvoreno bludniči. Zakon zapoveda i opominje: „Ko bi uzeo sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje, vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu, sramota je; zato da se istrijebe ispred sinova naroda svojega; otkrio je golotinju sestre svoje, neka nosi bezakonje svoje.“5 a ipak stoka čini sve to. Opet, pisano je: „Ne ubij.“6 a ipak stoka, zbog svoje priprostosti, ubija svoje drugove i jede njihovo meso. Takođe je pisano: „Ali ćeš moći klati i jesti meso kako ti duša zaželi u svakom mjestu svojem po blagoslovu Gospoda Boga svojega koji ti da; čist i nečist može jesti kao srnu i jelena. Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu.“7 a ipak stoka svakako liže sopstvenu krv, i veoma joj je prijatno da jede nečisto meso. Kada bi za stoku bilo ikakve koristi od držanja subote, Zakon [bi joj] zabranio te nečiste stvari, a onda je opravdao kada bi držala subotu.
3. Napisao sam ovaj argument [da pokažem] da je subota data kako bi sva stvorenja koja se umaraju od napora [našla] počinak. Da nije data radi počinka svakome telu koje se umara, bilo bi primereno da od drevnih vremena i stvorenja koja se ne umaraju drže subotu, kako bi bila opravdana. Ipak vidimo da sunce nastavlja [da se kreće] i mesec putuje; zvezde trče i vetrovi duvaju; oblaci lete i leteća stvorenja nastavljaju [da se kreću]; izvori bujaju u svom toku i talasi se dižu; munje trče i obasjavaju stvorenje; grom hitno tutnji u svoje vreme i drveće donosi plod; i rast svega se osnažuje. Ne vidimo ništa što počiva na dan subote, osim ljudi i stoke, koji postoje pod ropstvom rada.
4. Da je subota data radi pravednosti, onda bi bilo primereno da bude data Adamu, [mnogo] pre Izrailja, kako bi je držao i kroz nju bio opravdan. Tada mu Bog ne bi nametnuo zapovest da ne jede sa drveta poznanja zla i dobra, i on ne bi umro. Ali pošto Adam nije bio predat radu sve dok nije prestupio zapovest, subota mu nije bila data. [Tek] nakon što je prestupio zapovest primio je presudu suda o radu i umoru ([a to je] da će obrađivati zemlju kao osuđenik i zločinac) i [Bog] mu je odredio smrt.8
5**. Da je pravednost bila u suboti, kroz nju bi Enoh i svi naraštaji posle njega bili ugodni [Bogu]**.9 Noje nije bio nazvan ‘nevinim’ [i] ‘slobodnim od greha’ zato što je držao subotu. Bog je rekao Noju: „jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka“10 ali nije bio opravdan zato što je držao subotu. Naprotiv, bilo je to zato što je sačuvao [svoju] čestitost u pokvarenom naraštaju, kao što smisao odlomka pokazuje. Nije pisano da je učestvovao u svetu. Noje je imao pet stotina godina kada je Bog govorio s njim i rekao: „jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka“ Čini nam se da se njegova čestitost sastojala u ovome: kada je video da se Sitov naraštaj meša sa potomcima Kainovim,11 koji su bili prokleti, odlučio je u svom umu da neće uzeti ženu i roditi decu, kako se ona ne bi pomešala i bila prokleta zajedno sa potomcima Kainovim, prokletim semenom. Kada je Bog video da je njegovo srce čisto i nevino, hteo je da od njega dođe zamena za svet koji je nameravao da izbriše zbog njegove pokvarenosti.12 Tada je govorio s njim kada je ovaj imao pet stotina godina, i rekao: „jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka“ U tom trenutku nije imao sina, jer kao što smisao [odlomka] pokazuje, i kao što sam gore naznačio, Noje nije uzeo ženu tokom svega tog vremena sve do kada je Bog govorio s njim i rekao mu: „jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka“ „Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.“13 Kada je Noje čuo te stvari (naime, da mu je Bog zapovedio da napravi kovčeg od drveta, i rekao mu: „Hoću da istrijebim sa zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.“14), on je tada, u svojoj petstotoj godini, uzeo ženu od kćeri Sitovih, blagoslovenog semena pravednika. Noje je rodio Sima, Hama i Jafeta, i opomenuo je ova svoja tri sina da ne uzimaju žene od kćeri Kainovih. Dao im je žene od semena pravednika, kako bi se seme od njih sačuvalo na licu zemlje i kako bi se kroz njih svet utvrdio. Da bi znao da je to tako, daću ti dokaz iz računa godina.
6. Sim, Nojev prvenac, dobio je sina Arfaksada dve godine posle potopa.15 Sim je imao sto godina kada je rodio Arfaksada, dve godine posle potopa. Iz ovih činjenica, dakle, znamo da je Noje imao pet stotina i dve godine kada je rodio Sima. Iz ovog računa se razume da Noje nije uzeo ženu pre nego što je Bog govorio s njim, niti je uzeo žene za svoje sinove sve do vremena kada je ušao u kovčeg. Jer da je uzeo ženu u mladosti, rodio bi i decu. [Bio bi] kao Adam, koji je rodio Sita kada je imao sto trideset godina; kao Sit, koji je rodio Enosa kada je imao sto pet godina; kao Enos, koji je rodio Kainana kada je imao devedeset godina; kao Kainan, koji je rodio Maleleila kada je imao sedamdeset godina; kao Maleleil, koji je rodio Jareda kada je imao šezdeset pet godina; kao Jared, koji je rodio Enoha kada je imao sto šezdeset dve godine; kao Enoh, koji je rodio Matusala kada je imao šezdeset pet godina; kao Matusal, koji je rodio Lameha kada je imao sto osamdeset sedam godina; i kao Lameh, otac Nojev, koji ga je rodio kada je imao sto osamdeset dve godine.
7. Da je [Noje] uzeo ženu pre nego što je Bog govorio s njim, kao i njegovi očevi i on bi rodio [decu], jer nerodnost nije vladala nad njim. Jer u to vreme potomci Adamovi bili su blagosloveni da rastu i množe se u svom potomstvu, [i] da se svet napuni njima. Noje, koji je sačuvao [svoju] čestitost, nije se plašio za sebe, da će se pomešati sa prokletim semenom doma Kainovog. Naprotiv, [njegov strah je bio] da će, kada uzme ženu i rodi decu, njegova deca prestupiti Zakon i uzeti žene iz tog semena. Ali kada je video da Bog govori s njim i da mu je rekao: „Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.“16 tada je uzeo ženu da bi imao seme iz kojeg bi se svet [ponovo] utvrdio, i da bi postao otac pravednih i čestitih. Sveti Duh ga je odobrio, kako bi se iz njegovog semena rodio i Hristos, Životodavac sveta, koji dokončava prokletstva****17 Adamova. Zatim je revnosno uzeo ženu od blagoslovenog semena i rodio Sima, oca pravednika, u petstotoj godini svog života, i u drugoj godini nakon što je Bog govorio s njim. Kada je rodio tri sina, počeo je da gradi kovčeg, i opomenuo je svoje sinove da ne uzimaju žene sve do vremena kada će ući u kovčeg. To je bilo za slučaj da im se rode deca koja bi izopačila svoje puteve i koja zbog svojih greha ne bi bila spasena od gneva koji je dolazio. Čuvao je svoje sinove devedeset sedam godina, i uzeo im žene od blagoslovenog semena svojih otaca. Zatim je, u šeststotoj godini Nojevog života, Bog govorio s njim i rekao: „Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj“18 Noje je ušao u kovčeg kada je imao šest stotina godina. Sim, njegov sin, imao je devedeset sedam godina kada je ušao u kovčeg, a onda je došao potop i uništio pokvareni naraštaj. Noje i njegovi sinovi bili su u kovčegu sve dok nisu izašli dvanaest meseci i deset dana [kasnije]. Drugi svet je nastao od Noja zato što je sačuvao [svoju] čestitost u pokvarenom naraštaju. Nije bio opravdan zato što je držao subotu, pa ni kroz obrezanje, nego zbog onoga što sam ti objasnio.
8. Od Noja se rodio Avram, verni čovek, glava pravednika, koji je držao Zakon iako mu Zakon nije bio nametnut. On je rodio Isaka, sina obećanja, i Jakova, glavu naroda.19 Ovi pravedni oci nisu držali subotu, nego su bili opravdani verom, kao što je pisano: „I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.“20 I Isak i Jakov, njegovi sinovi, takođe su živeli po zapovesti i zakonu svoga oca,21 i bili su opravdani verom a ne subotom. Usred zemlje egipatske Josif nije bio opravdan za svoju ispravnost zato što je držao subotu. Kada je žena njegovog gospodara bacila oči na njega da bi s njom učinio nečistu stvar, rekao je svojoj gospodarici: „pa kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?“22 [Kroz] to je Josif bio opravdan, a ne kroz subotu.
9. Da je bila između smrti i života, i između zloće i pravednosti, subota bi bila data ovim pravednicima, čija sam imena gore pomenuo, kako bi je držali i živeli. Iz ovog razloga je, međutim, subota data da se drži: da bi počinuli sluge i sluškinje, najamnici, stranci i stoka koja ne ume da govori, da bi počinuli [svi] oni koji se umaraju od rada**. Bog se stara za sve svoje stvorenje i za [svako] živo biće, uključujući stoku, leteća stvorenja****23** i divlje životinje. Kada je narodu izgovarao Zakon, Mojsije je rekao: „Šest godina zasijevaj zemlju svoju i sabiraj rod njezin; A sedme godine ostavi je neka počine, da jedu siromasi naroda tvojega, a što iza njih ostane neka jedu zvijeri poljske; tako radi i s vinogradom svojim i s maslinikom svojim.“24 I o letećim stvorenjima Sveti je zapovedio preko Mojsija, svog sluge, ovako: „Kad naiđeš putem na gnijezdo ptičije, na drvetu ili na zemlji, sa ptićima ili s jajcima, a majka leži na ptićima ili na jajcima, nemoj uzeti majke s ptićima. Nego pusti majku, a ptiće uzmi, da bi ti dobro bilo i da bi ti se produljili dani.“25 David je rekao: „vranićima, koji grakću k njemu“26 I opet David reče: „ljude i stoku ti čuvaš, Gospode!“27 Štaviše, Jov je rekao: „Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose; znaš li vrijeme kad se legu? Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?“28 Opet, Jov je rekao: „Eda li se na tvoju zapovijest diže uvis orao, i na visini vije gnijezdo?“29 A [David], razmatrajući leteća stvorenja i stoku, reče: „Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme. Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se.“30 Štaviše, Isaija je rekao: „ondje će se sastajati i jastrebovi jedan s drugim. Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte, ništa od ovoga neće izostati i nijedno neće biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh će ih njegov sabrati. Jer im on baci ždrijeb, i ruka njegova razdijeli im zemlju užem“31 Vidi iz ovoga da se Bog stara za sve svoje stvorenje, i da ništa nije zaboravljeno kod njega. Iz tog razloga je opomenuo i zapovedio da bude počinak [na] dan subote.
10. Čuj ponovo šta [Pismo] kaže: „Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini.“32 Šta da kažemo o tome da je Bog ‘počinuo’ sedmog dana? Slušaj i objasniću ti tu stvar. Bog se svakako nije umorio od delatnosti [tih] šest dana; [nije] se zbog umora odmorio sedmog dana. Daleko od nas da kažemo da se Bog umorio! Smisao odlomka je, naprotiv, ovaj: Bog je dovršio sva svoja dela u šest dana, i sedmog dana je prestao od svih dela koja je učinio. Čuj [sledeći] dokaz da se Bog nije umorio. David je rekao: „ne drijemlje i ne spava čuvar Izrailjev.“33 a ko ne dremne niti spava, taj se ni ne umara. Isaija je rekao Izrailjcima: „Zašto kad dođoh ne bi nikoga? Kad zvah, niko se ne odazva? ‘Da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? Ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more; obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeđi.“… (govorio im je preko Isaije)… [pitam vas:] „Da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? Ili nema u mene snage da izbavim?“ „prijetnjom svojom isušujem more; obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeđi. Oblačim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivač.“34 „za bezakonja svoja prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša.“35 „nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim.“ Kao što prorok Malahija kaže: „Dosađujete Gospodu riječima svojim“36
11. Čuj i budi uveren da se Bog nije umorio niti trudio da stvori sva svoja dela, jer kaže: „Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“37 Jedino je Adama načinio svojim rukama, ali nije pisano da se umorio kada ga je načinio. Kada je sva svoja stvorenja načinio rečju svojih usta, rekao je i ona su nastala, bez truda ili umora [s njegove strane]. Tako treba razumeti [tvrdnju] da je Bog prestao od sve svoje delatnosti, i da je Bog počinuo sedmog dana: ako je Bog, koji se ne umara, prestao i počinuo od svoje delatnosti, koliko je primerenije da počine onaj ko je pod [teretom] rada i ropstva! Isaija je takođe govorio o Bogu ovako: „ne sustaje niti se utruđuje? Razumu njegovu nema mjere.“38 Na drugom mestu, zbog greha naroda, [Bog] je rekao: „nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim.“39 Vidi kako je ponekad pisano da se [Bog] ne umara niti spava, a ipak im je zbog njihove pokvarenosti rekao: „nego si me mučio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim.“ Sve ove reči su dobro napisane, i mudri ih sa uverenjem razumeju. Kao što apostol reče: „A znamo da je zakon dobar ako ga ko pravilno upotrebljava“40 I prorok je rekao: „jer su pravi putovi Gospodnji, i pravednici će hoditi po njima, a prestupnici će pasti na njima.“41 Ova [misao] da je Bog počinuo od svojih dela (koju bezumnici razumeju [u smislu] da se umorio) slična je [onome] kada je hteo da izbriše ljude zbog njihovih greha, kojih je bilo mnogo, [i] rekao je: „jer se kajem što sam ih stvorio.“42 Čuj, međutim, apostola, koji reče: „Jer kako bi onda Bog mogao suditi svijetu?“43
12. Čuj, prijatelju moj, i objasniću ti subotu, baš kao što sam ti objasnio obrezanje, kojim se narod Izrailjev****44 uzalud hvali. I što se tiče subote, budi uveren da se uzalud ponose njenim držanjem**. Isus Navin im nije dopustio da počivaju u subotu kada je ratovao protiv Jerihona,**45 kao što slavni apostol reče: „Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom danu. Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak.“46 Štaviše, kada su neprijatelji Makavejaca došli na njih da ratuju s njima na dan subote, oni su hteli da drže subotu po Zakonu. Ali kada su je držali, njihovi neprijatelji su navalili na njih u subotu i pobili mnoge od njih. Kada su videli da [njihovi neprijatelji] kuju zaveru protiv njih, kako bi se ponovo borili s njima dok drže subotu, oskrnavili su subotu, zaratili u njoj i pobedili svoje neprijatelje.47 Nisu bili okrivljeni što su prekršili subotu, niti su oni bili jedini koji su prekršili subotu. I sveštenici u hramu su skrnavili subotu ne grešeći. Na dan subote prinosili su žrtve, klali, derali kožu, cepali drva i ložili vatru, ali nisu bili okrivljeni što su prekršili subotu, jer im je bilo zapoveđeno da to čine. Ako su sveštenici, koji su opominjali narod [da izbegava] grehe, skrnavili subotu, očekivalo bi se da to bude na nedostojnom mestu, ali bilo je to na mestu gde se za sve grehe činilo pomirenje! Ipak nisu postupali bezumno, niti su [te stvari] za njih bile gresi. Zašto se [Jevreji] toliko ponose držanjem subote, kada je ona data radi počinka, kao što sam ti objasnio?
13. Čuj o suboti u kojoj Bog nalazi zadovoljstvo. Isaija im je rekao: „Ovo je počinak, ostavite umorna da počine; ovo je odmor“48 Rekao je i: „koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.“49 Govori onima koji ne skrnave subotu i obećava da će im dati. Rekao je: „Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri“50 Subota, dakle, nije od koristi zlima ili ubicama ili lopovima, nego [jedino] onima koji biraju ono što Bog želi i koji čuvaju svoje ruke od zla. Bog živi u njima i obitava u njima, kao što je rekao: „I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod.“51 U dane Isaijine držali su subotu, ali njihovo ponašanje bilo je ponašanje dela nečistih naroda. Činili su dela Sodome i Gomora, a ipak su govorili narodima: „Odlazi, ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe.“52 Zbog toga je Isaija rekao: „Ti su dim u nozdrvama mojim, oganj koji gori vas dan.“53 Odveo ih je u ropstvo, isterao ih iz svoje zemlje i rasejao ih među sve narode, jer nisu držali Božji počinak, nego su subotu držali na telesan način**.** Mi ćemo, međutim, držati Božju subotu (naime, sve ono što daje počinak njegovoj volji), da bismo ušli u [onu] subotu počinka u kojoj nebo i zemlja praznuju subotu i sva stvorenja prestaju i počivaju. Tamo neće biti bekstva, kao što je rekao naš Spasitelj: „ne bude bježanje vaše u zimu ni u subotu“54 A apostol je rekao: **„Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak.“**55 Napisao sam ti ovaj kratki argument o suboti, protiv onih koji se njome hvale.
Izlaganje o suboti je završeno.
1 Izlazak 20:9-11; Ponovljeni zakoni 5:12-14
2 Izlazak 23:12; Ponovljeni zakoni 5:14
3 Negaciju je između redova dodala druga ruka. Teško je videti kako bi se rečenica mogla razumeti bez nje, i svi prevodioci su sledili ovaj drevni primer.
4 Izlazak 20:14; Ponovljeni zakoni 5:18 5 Levitska 20:17
6 Izlazak 20:13; Ponovljeni zakoni 5:17
7 Ponovljeni zakoni 12:15-16
8 Implikacija ovde izgleda da je Adam zaista držao subotu nakon što je bio izgnan iz raja. Ipak Afrahat u odeljku 8 jasno kaže da Avram, Isak i Jakov “nisu držali subotu”, što je u odeljku 9 praćeno argumentom da se Bog stara za sve svoje stvorenje. To Afrahata ostavlja u ranjivom položaju, jer ne može dokazati da je Bog ustanovio subotu u isto vreme kada je ustanovio rad (tj. sa Adamom).
9 Postanje 5:22-24; Jevrejima 11:5
10 Postanje 7:1
11 Doslovno: “dom Kainov”
12 Up. Sirah 44:17
13 Druga rečenica je iz Postanja 6:14.
14 Postanje 6:7
15 Postanje 11:10
16 Postanje 7:1
17 A ima “prokletstvo”
18 Postanje 7:1, 13
19 Pojam ‘rađanja’ je po obimu širi od jednog naraštaja.
20 Postanje 15:6
21 Postanje 18:19
22 Postanje 39:9
23 B izostavlja “i za…leteća stvorenja”
24 Izlazak 23:10-11
25 Ponovljeni zakoni 22:6-7
26 Psalam 146:9
27 Psalam 36:6
28 Jov 39:5-6
29 Jov 39:30; 38:41
30 Psalam 104:27-29
31 Isaija 34:15-17
32 Postanje 2:1-3
33 Psalam 120:4
34 Isaija 50:2-3
35 Isaija 50:1
36 Malahija 2:17
37 Psalam 33:6
38 Isaija 40:28
39 Isaija 43:24
40 1. Timoteju 1:8
41 Osija 14:9
42 Postanje 6:7
43 Rimljanima 3:6
44 A: “narod Jevreja”
45 Isus Navin 6:15
46 Jevrejima 4:8-9
47 1. Makavejska 2:29-44
48 Isaija 28:12
49 Isaija 56:2
50 Isaija 56:4-5
51 Levitska 26:12; 2. Korinćanima 6:16
52 Isaija 65:5
53 Isaija 65:5
54 Matej 24:20
55 Jevrejima 4:9 (The Demonstrations of Aphrahat, the Persian Sage, preveo Adam Lehto [Gorgias Press, LLC, New Jersey 2010], str. 292-303; naglasak moj)
14. Ne uznemiruj se,77 prijatelju moj, zbog reči koju sam ti napisao (da je Bog oprostio Jerusalimu za polovinu svog dana). Jer pisano je od Davida u devedesetom psalmu: „Jer je tisuća godina pred očima tvojima kao dan jučerašnji kad mine“78 A naši mudri učitelji kažu da će se, kao što je svet Bog utemeljio za šest dana, tako i po navršenju šest hiljada godina svet okončati. To će biti Božja subota, kao subota koja dolazi posle šest dana, baš kao što je naš Spasitelj jasno pokazao o suboti. Jer govorio je ovako: „Nego se molite Bogu da ne bude bježanje vaše u zimu ni u subotu.“79 A apostol je rekao: „Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti.“ 80
79 Matej 24:20
80 Jevrejima 4:9,11 (Isto, Izlaganje 2: O ljubavi, str. 99-100; naglasak moj)
6. Zbog toga, braćo, znamo i videli smo da su od početka žene119 bile put kojim Protivnik dobija pristup ljudima, i do kraja će [nastaviti] to da čini. Jer [žene] su oružje Satanino, i kroz njih se on bori protiv [duhovnih] boraca. Kroz njih on svira muziku u svako vreme, jer su mu one od prvog dana bile kao harfa. Zbog nje je ustanovljeno prokletstvo Zakona, i zbog nje je došlo obećanje smrti. S bolom ona rađa decu120 i predaje [ih] smrti. Zbog nje je zemlja prokleta, da rađa trnje i čkalj.121 Ali sada, dolaskom deteta blažene Marije, čkalj je iščupan, znoj je obrisan, smokva je prokleta,122 prah je posoljen, prokletstvo je prikovano na Krst,123 vrh mača je uklonjen ispred drveta života124 (koje je dato kao hrana vernima), a raj je obećan blaženima i devstvenicima i svetima. Plod drveta života dat je kao hrana vernima, devstvenicima125 i onima koji vrše volju Božju. Vrata su otvorena126 i put pripremljen. Izvor teče i daje vodu žednima.127 Trpeza je postavljena i gozba pripremljena.128 Ugojeni vo je zaklan i čaša spasenja je pomešana. Mirisna jela su pripremljena i Ženik se sprema da zauzme svoje mesto. Apostoli su uputili pozive, i mnogo je pozvanih.129 Pripremite se, izabrani! Svetlost je zasijala i slavna je i lepa. Odeće nerukotvorene su pripremljene, i zvuk trube se približava. Grobovi se otvaraju130 i [njihov] sadržaj se otkriva. Mrtvi ustaju, a živi lete u susret Caru.131 Gozba je spremna: rog nas podstiče i trube132 nas požuruju. Nebeski stražari hitaju i presto se postavlja za Sudiju. Onaj ko je [naporno] radio raduje se,133 ali onaj ko se umorio boji se.134 Onaj ko je bio zao135 ne prilazi Sudiji. Oni s desne strane se raduju, ali oni s leve plaču i nariču. Oni u svetlosti uživaju u nasladama, ali oni u tami uzdišu, jer njihovi jezici neće biti ovlaženi.136 Milost je prošla i pravda vlada: nema pokajanja na tom mestu. Zima je došla i leto je prošlo.137 Subota počinka je došla i rad je prestao. Noć se završila i svetlost vlada. Žalac smrti je slomljen i ona je progutana u životu.138 Oni koji se vraćaju u Šeol plaču i škrguću zubima, ali oni koji ulaze u carstvo vesele se i raduju i igraju i pevaju hvale. Jer onima koji ne uzimaju žene služe nebeski stražari. Oni koji su čuvali svetost počivaju u svetilištu Svevišnjeg. Jedinorodni koji je iz naručja svoga Oca raduje sve jedince.139 Na tom mestu nema ni muškog ni ženskog, ni roba ni slobodnjaka, nego su svi deca Svevišnjeg.140 Sve čiste device, one koje su verene za Hrista, na tom mestu pale svoje svetiljke i idu sa Ženikom u bračnu odaju.141 Svi koji su vereni za Hrista daleko su od prokletstva142 Zakona, i spaseni su od kazne nametnute kćerima Evinim, jer se ne sjedinjuju s muževima, i [stoga ne] primaju prokletstva i ne doživljavaju bolove [porođaja]. Ne pomišljaju na smrt, jer joj ne predaju decu, i umesto smrtnog muža verene su za Hrista. „ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih“143 Umesto uzdaha kćeri Evinih, one izgovaraju pesme Ženikove. Svadbena gozba kćeri Evinih traje sedam dana, ali one imaju Ženika koji nikada ne odlazi. Nakit kćeri Evinih je vuna koja se troši i propada, ali one imaju odeću koja se ne troši. Starost uvene lepotu kćeri Evinih, ali lepota koju one imaju obnavlja se u vreme vaskrsenja.
119 Sirijski ima “žena”; ovde i u nastavku sam upotrebio množinu radi boljeg engleskog prevoda.
120 Postanje 3:16
121 Postanje 3:17-18
122 Postanje 3:19; Marko 11:20
123 Kološanima 2:14
124 Postanje 3:24
125 Termin je u muškom rodu, ali se množina muškog roda koristi za grupe mešovitog pola.
126 Matej 7:13-14
127 Jovan 7:37-38
128 Psalam 23:5; Matej 22:4
129 Matej 22:10; Luka 14:16
130 Matej 25:6; 27:52
131 1. Solunjanima 4:17
132 1. Korinćanima 15:52 133 Matej 24:31
134 B izostavlja drugu polovinu ove rečenice.
135 B: “koji je odustao”; ƈƣܘܕܐܪ umesto Ɨƣܘܕܐܪ .
136 Luka 16:24
137 Up. Pesma nad pesmama 2:11.
138 1. Korinćanima 15:54-56
139 Ista sirijska reč (ܐſűƀŷſ) upotrebljena je za “Jedinorodni” i za “jedince”.
140 Luka 6:35; Galatima 3:28
141 Matej 25:7-10
142 A: “prokletstva”
143 Isaija 56:5
(Isto, Izlaganje 6: O zavetnicima, str. 181-183; naglasak moj)
11. I Isus Navin je bio progonjen, baš kao što je progonjen Isus, naš Spasitelj. Isusa Navina progonili su nečisti narodi, a Isusa, našeg Spasitelja, progonio je bezumni narod. Isus Navin je uzeo nasledstvo od svojih progonitelja i dao ga svom narodu. Isus, naš Spasitelj, uzeo je nasledstvo od svojih progonitelja i dao ga tuđim narodima. Isus Navin je zaustavio sunce na nebu i osvetio se narodima, svojim progoniteljima. Isus, naš Spasitelj, učinio je da sunce zađe usred dana, kako bi se postideo narod progonitelj koji ga je razapeo. Isus Navin je razdelio nasledstvo svom narodu, a Isus, naš Spasitelj, obećao je da će narodima dati zemlju života. Isus Navin je poštedeo život Ravi, bludnici,63 a Isus, naš Spasitelj, sabrao je i oživeo bludni sabor. Sedmog dana Isus Navin je oborio i srušio zidine Jerihona.64 Sedmog dana, koji je subota Božjeg počinka, Isus, naš Spasitelj, učiniće da se ovaj svet raspadne i propadne. Isus Navin je kamenovao Ahana, koji je ukrao od onoga što je bilo posvećeno Bogu.65 Isus, naš Spasitelj, odvojio je Judu od učenika, svojih prijatelja, jer je krao od novca za siromašne.66 Kada je umirao, Isus Navin je postavio svedočanstvo svom narodu.67 Kada je uznesen, Isus, naš Spasitelj, postavio je svedočanstvo svojim apostolima.68
63 Isus Navin 6:17
64 Isus Navin 6:15
65 Sudije 7:25
66 Jovan 12:6
67 Isus Navin 24:2
68 Matej 28:18; up. Marko 16:19 (Isto, Izlaganje 21_: O progonstvu_, str. 448; naglasak moj)
Dodatna literatura
RANA CRKVA O DANU SUBOTE
(https://www.samshmnthelogy.net/post/early-church-on-the-sabbath-day)