O tome da je Marija puna milosti
Ljubaznošću Vilijama Albrehta.
Grčki oci
Evo niza drevnih stručnjaka i onoga što oni kažu da taj izraz znači; svaki od njih je govornik grčkog jezika iz kulture koja je u suštini istovetna kulturi svetog Luke; ima nekoliko ponavljanja iz prethodne teme, ali iz njih donosim i novi materijal; navedeni odlomci su izlaganja tih autora o značenju Luke 1:28, uglavnom usredsređena na chaire, Kecharitomene:Grigorije Čudotvorac (205–270. n. e.):
O najčistijaO najčistija devogde je Sveti Duh, tamo je sve lako uređeno.Gde je prisutna božanska milosttlo koje, sasvim neobrađeno, donosi obilan plodu životu po telu posedovala je neraspadljivo građanstvo,i tako je hodila u svakoj vrsti vrlina, i živela život izvrsniji od uobičajene ljudske mereobukla si odoru čistoteizabrao te je kao svetu i svecelo lepu;i kroz tvoju svetu, i čednu, i čistu, i neoskvrnjenu utrobubudući da si od celoga ljudskog roda ti po rođenju sveta,i časnija, i čistija, i pobožnija od svake druge:i imaš um belji od snega, i telo učinjeno čistijim od svakoga zlata
Akatist (5. ili 6. vek n. e.):
Raduj se, ti kroz koju će Radost zasijati!Raduj se, ti kroz koju će prokletstvo iščeznuti!Raduj se, Obnovo palog Adama!Raduj se, Iskupljenje Evinih suza!Raduj se, Visino nedostižna ljudskoj misli!Raduj se, Dubino nedokučiva i pogledu anđela!Raduj se, ti koja si postala Carski Presto!Raduj se, ti koja nosiš Onoga koji sve nosi!Raduj se, Zvezdo koja objavljuješ Sunce!Raduj se, Utrobo božanskog ovaploćenja!Raduj se, ti kroz koju se tvorevina obnavlja!Raduj se, ti kroz koju Tvorac postaje Dete!Raduj se, Nevesto i Devo svagda čista!
Teodot Ankirski (početak 5. veka n. e.):
Raduj se, željena radosti naša;Raduj se, veselje crkava;Raduj se, ime koje diše slatkošću;Raduj se, lice koje zrači božanstvom i milošću;Raduj se, najčasniji spomene;Raduj se, duhovno i spasonosno runo;Raduj se, Majko nezalaznog sjaja, ispunjena svetlošću;Raduj se, neokaljana Majko svetosti;Raduj se, najbistriji izvore životvornog talasa;Raduj se, nova Majko, radionico rođenja.Raduj se, neizreciva majko tajne koja prevazilazi razumevanje;Raduj se, nova knjigo novoga Svetog pisma, čiji su, kako Isaija kaže, anđeli i ljudi verni svedoci;Raduj se, alabasterni sude osvećujuće pomasti;Raduj se, najbolji trgovče novčićem devičanstva;Raduj se, stvorenje koje grli svoga Tvorca;Raduj se, mali sude koji sadrži Nesadrživoga. (Beseda 4:3; PG 77:1391B-C; Gambero, str. 267–8)
„Umesto Eve, oruđa smrti, izabrana je Deva, najugodnija Bogu i puna Njegove milosti, kao oruđe života. Deva koja pripada ženskom rodu, ali bez udela u ženinoj krivici. Deva nevina; prečista; slobodna od svake krivice; bez mrlje; neoskvrnjena; sveta duhom i telom; ljiljan među trnjem.“ (Teodot, Hom 6 in S. Deiparam, br. 11; PG 77:1427A)
Ili drugi prevod:
„Nevina devo, bez mrlje, bez mane, netaknuta, neokaljana, sveta telom i dušom, poput ljiljana izniklog među trnjem, neupućena u Evinu zloću, nepomućena ženskom taštinom… Još pre Roždestva bila je posvećena Tvorcu… Sveta učenice, gošćo u Hramu, učenice zakona, pomazana Svetim Duhom, zaogrnuta božanskom milošću kao plaštom, božanski mudra u svome umu; sjedinjena s Bogom u svome srcu… Hvale dostojna u svojoj reči, još više hvale dostojna u svome delu… Bog u očima ljudi, bolja pred očima Božjim.“ (Teodot, Hom 6:11; Gambero, str. 268)
„Šta je tada učinio božanski glasnik? Zapazivši Devino unutrašnje raspoloženje i pronicljivost u njenom spoljašnjem držanju i diveći se njenoj pravednoj razboritosti, poče da joj plete svojevrstan cvetni venac sa dva vrha: jedan od radosti i jedan od blagoslova; zatim joj se obrati uzbudljivom pohvalnom besedom, podigavši ruku i uzviknuvši: „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti“ (Luka 1:28), o najlepša i najplemenitija među ženama. Gospod je s tobom, o svesveta, slavna i dobra. Gospod je s tobom, o hvale dostojna, o neuporediva, o preslavna, sav sjaju, Boga dostojna, svakoga blaženstva dostojna… Kroz tebe je okončano Evino mrsko stanje; kroz tebe je uništena poniženost; kroz tebe se rasplinjuje zabluda; kroz tebe je ukinuta žalost; kroz tebe je izbrisana osuda. Kroz tebe je Eva iskupljena. Onaj koji se rađa od svete [Deve] jeste svet, svet i Gospod svih svetih, svet i Darodavac svetosti. Divan je onaj koji je rodio Ženu divote; Neizreciv je onaj koji prethodi Ženi iznad reči; Sin Svevišnjega je onaj koji izniče iz ovoga najuzvišenijeg stvorenja, onaj koji se javlja ne voljom čovekovom, nego silom Svetoga Duha; onaj koji se rađa nije puki čovek, nego Bog, ovaploćena Reč.“ (Teodot, On the Mother of God and on the Nativity; Patrologia orientalis 19:330-1; Gambero, str. 271)
Prema o. Luiđiju Gamberu, autoru knjige Mary and the Fathers of the Church, „ova vrsta apostrofe upućene Devi često se javlja u grčkim besedama od petog veka nadalje; ona čini književni oblik nazvan chairetismoi, od grčke reči chaire, koja se prevodi kao ‘zdravo’ ili ‘raduj se’ (up. Luka 1:28).“Roman Melod (umro oko 560. n. e.):
Raduj se, netaknuta Devo!Raduj se, izabrana nevesto Božija!Raduj se, sveta!Raduj se, ljupka i lepa!Raduj se, radosni prizore!Raduj se, nezasejana zemljo!Raduj se, neoskvrnjena!Raduj se, Majko koja ne pozna muža!Raduj se, Devo Nevesto!
Jovan Bogoslov (oko 400. n. e.):
„[G]ospod reče svojoj Majci: ‘Neka se raduje i veseli srce tvoje, jer ti je svaka naklonost i svaki dar dat od moga Oca na nebu, i od mene, i od Svetoga Duha. Nijedna duša koja prizove tvoje ime neće se postideti, nego će naći milost i utehu i podršku i pouzdanje, kako u ovome svetu koji sada jeste, tako i u onome koji dolazi, pred licem moga Oca na nebesima’“ (Uspenje Marijino).
BIBLIJSKI NAUČNICI O IZRAZU „PUNA MILOSTI“
„„blagodatna“ (kecharitomene). Particip perfekta pasiva od charitoo, znači obdarena milošću (charis), obogaćena milošću, kao u Efescima 1:6… Vulgatino gratiae plena [puna milosti] „ispravno je ako znači ‘puna milosti koju si primila’; pogrešno ako znači ‘puna milosti koju treba da udeliš’“ (A. T. Robertson, Word Pictures in the New Testament, str. 14)
„Na osnovu grčke gramatike i lingvistike dopušteno je parafrazirati kecharitomene kao potpuno, savršeno i trajno obdarenu milošću.“ (Blass i DeBrunner, Greek Grammar of the New Testament).
Međutim, Luka 1:28 koristi poseban konjugovani oblik reči „charitoo“. Koristi „kecharitomene“, dok Efescima 1:6 koristi „echaritosen“, što je drugačiji oblik glagola „charitoo“. Echaritosen znači „obdario je milošću“ (ili udelio milost). Echaritosen označava trenutnu radnju, radnju koja je dovedena do izvršenja (Blass i DeBrunner, Greek Grammar of the New Testament, str. 166). Nasuprot tome, kecharitomene, particip perfekta pasiva, pokazuje potpunost sa trajnim rezultatom. Kecharitomene označava trajanje dovršene radnje (H. W. Smyth, Greek Grammar [Harvard Univ Press, 1968], str. 108-109, odeljak 1852:b; takođe Blass i DeBrunner, str. 175).