Još jedna kuranska greška: Jevreji obožavaju Ozirisa?
Kuran tvrdi da su Jevreji krivi za isti greh koji čine i hrišćani kada određenu ljudsku ličnost obožavaju kao sina Alahovog:
„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“
S. 9:30 Shakir
Dovoljno je reći da su islamski tumači potpuno neusaglašeni oko identiteta Uzejra, za koga muslimansko pismo optužuje Jevreje da ga obožavaju kao sina Alahovog na isti način na koji hrišćani obožavaju Isusa kao Božjeg jedinstvenog božanskog Sina.
Mnogi komentatori poistovećuju Uzejra sa prorokom i sveštenikom Jezdrom,
„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ Pickthall
Iako je bilo i pojedinih muslimana koji nisu bili sigurni da li je Uzejr uopšte bio prorok:
42 Uzorno ponašanje Poslanika (Kitab as-sunna)
(1690) Poglavlje: Pravljenje razlike među prorocima
Ebu Hurejra prenosi da je Alahov Poslanik rekao: Ne znam da li je Tubba bio proklet ili ne, i za ‘Uzejra (da li je Azra bio prorok ili ne).
Ocena: sahih (Al-Albani)
Referenca: Sunan Ebu Davud 4674
Referenca u knjizi: Knjiga 42, hadis 79
Engleski prevod: Knjiga 41, hadis 4657 (sunnah.com: https://sunnah.com/abudawud:4674)
Da islamsko pismo klevetnički optužuje Jevreje da obožavaju Uzejra/Jezdru onako kako hrišćani obožavaju Isusa, može se videti iz sledećih predanja:
Prenosi se od Et-Tufejla, Aišinog polubrata, da je rekao: „Usnio sam da sam naišao na grupu Jevreja i rekao im: ‘Vi ste zaista dobar narod, samo kada ne biste tvrdili da je ‘Uzejr sin Alahov.’ Oni odgovoriše: ‘I vi ste dobri, samo kada ne biste govorili: Kako Alah hoće I kako Muhamed hoće.’ Zatim naiđoh na grupu hrišćana i rekoh im: ‘Vi ste zaista dobar narod, samo kada ne biste tvrdili da je Mesija (Isus) sin Alahov.’ Oni odgovoriše: ‘I vi ste dobri, samo kada ne biste govorili: Kako Alah hoće I kako Muhamed hoće.’ Kada sam se probudio, ispričao sam to nekome, a zatim otišao Poslaniku i ponovio mu. On me upita: ‘Da li si ovo nekome ispričao?’ Rekoh: ‘Da.’ Zatim je otišao na minber i, pošto je hvalio Alaha, rekao: ‘Et-Tufejl je usnio san koji je već preneo nekima od vas. Govorili ste nešto što mi je do sada bilo zabranjeno da vam zabranim. Odsad ne govorite: Kako Alah hoće I kako Muhamed hoće, nego recite: Ono što Alah jedini hoće.’“ (Ibn Madža, Albani ga je naveo u as-Sahiha br. 138; el-Hajsemi je u Medžma ez-zevaidu rekao: prenosioci u njegovom lancu su pouzdani prema uslovima imama Muslima) (Tahridž Kitab et-tevhida, objavio www.SalafiManhaj.com, 2004, Poglavlje 43: Izreka „Kako Alah hoće i kako ti hoćeš“, str. 21-22; naglašavanje velikim slovima i kurzivom je moje)
Prenosi Ebu Seid el-Hudri:
Za života Poslanika neki ljudi rekoše: „O Alahov Poslaniče! Hoćemo li videti svoga Gospoda na Dan vaskrsenja?“ Poslanik reče: „Da; da li imate ikakvu teškoću da vidite sunce u podne, kada je sjajno i kada na nebu nema oblaka?“ Odgovoriše: „Ne.“ On reče: „Da li imate ikakvu teškoću da vidite mesec u noći punog meseca, kada je sjajan i kada na nebu nema oblaka?“ Odgovoriše: „Ne.“ Poslanik reče: „(Isto tako) nećete imati nikakvu teškoću da vidite Alaha na Dan vaskrsenja, kao što nemate teškoću da vidite bilo koje od njih dvoje. Na Dan vaskrsenja glasnik će objaviti: ‘Neka svaki narod sledi ono što je obožavao.’ Tada niko od onih koji su obožavali bilo šta drugo osim Alaha, poput idola i drugih božanstava, neće a da ne padne u pakao (vatru), sve dok ne ostanu samo oni koji su obožavali Alaha, i poslušni (tj. dobri) i neposlušni (tj. loši), i preostali deo sledbenika Knjige. Zatim će Jevreji biti pozvani i biće im rečeno: ‘Koga ste obožavali?’ Oni će reći: ‘Obožavali smo Jezdru, sina Alahovog.’ Biće im rečeno: ‘Lažete, jer Alah nikada nije uzeo ni ženu ni sina. Šta sada želite?’ Reći će: ‘O Gospode naš! Žedni smo, pa nam daj nešto da pijemo.’ Biće upućeni i oslovljeni ovako: ‘Hoćete li piti?’, nakon čega će biti sakupljeni u pakao (vatru) koji će izgledati kao priviđenje čije strane međusobno uništavaju jedna drugu. Zatim će pasti u vatru. Potom će hrišćani biti pozvani i biće im rečeno: ‘Koga ste obožavali?’ Oni će reći: ‘Obožavali smo Isusa, sina Alahovog.’ Biće im rečeno: ‘Lažete, jer Alah nikada nije uzeo ni ženu ni sina’, a zatim će im biti rečeno: ‘Šta želite?’ Reći će ono što su rekli oni pre njih. Zatim, kada ne ostane niko osim onih koji su obožavali Alaha (jedinog, istinskog Gospoda svetova), bili poslušni ili neposlušni, tada će im (Alah) Gospod svetova doći u obliku najbližem slici koju su o Njemu imali u svojim umovima. Biće rečeno: ‘Šta čekate? Svaki narod je sledio ono što je obožavao.’ Oni će odgovoriti: ‘Ostavili smo ljude na ovom svetu onda kada su nam bili najpotrebniji i nismo ih uzimali za prijatelje. Sada čekamo svoga Gospoda koga smo obožavali.’ Alah će reći: ‘Ja sam vaš Gospod.’ Oni će dvaput ili triput reći: ‘Ne obožavamo nikoga osim Alaha.’“ (Sahih al-Buhari, tom 6, knjiga 60, broj 105: https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=60&translator=1&start=0&number=105)
Evo još jednog engleskog prevoda navedenog hadisa:
LXXVII: „Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini“ (4:40)
tj. težina zrnca prašine.
4305. Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija da su u vreme Poslanika neki ljudi rekli: „Alahov Poslaniče, hoćemo li videti svoga Gospoda na Dan proživljenja?“ Poslanik odgovori: „Da, da li se sporite jedni s drugima oko viđenja sunca u podne, kada je svetlo i kada nema oblaka?“ Rekoše: „Ne.“ On reče: „Da li se sporite jedni s drugima oko viđenja meseca u noći punog meseca, kada je svetlo i kada nema oblaka?“ Odgovoriše: „Ne.“ On reče: „Nećete se razilaziti oko viđenja Alaha, Moćnog i Uzvišenog, na Dan proživljenja, osim onoliko koliko se razilazite oko viđenja bilo kog od njih dvoje. Na Dan proživljenja glasnik će oglasiti: ‘Neka svaka zajednica sledi ono što je obožavala.’ Niko od onih koji su obožavali nekog drugog mimo Alaha, u vidu idola i likova, neće ostati a da ne padne u vatru, sve dok ne ostanu samo oni koji su obožavali Alaha, pobožni ili nepobožni, i ostaci sledbenika Knjige. Jevreji će biti pozvani i biće upitani: „Šta ste obožavali?“ Reći će: ‘Obožavali smo ‘Uzejra, sina Božjeg.’ Biće im rečeno: ‘Slagali ste. Alah nije uzeo ni suprugu ni sina. Šta tražite?’ Reći će: ‘Žedni smo, Gospode naš, pa nam daj da pijemo.’ Biće im ukazano: ‘Zar nećete biti odvedeni da pijete?’, i biće sakupljeni u vatru koja će biti poput priviđenja čiji delovi proždiru jedni druge. Pašće u vatru. Zatim će hrišćani biti pozvani i biće upitani: ‘Šta ste obožavali?’ Reći će: ‘Obožavali smo Mesiju, sina Božjeg.’ Biće im rečeno: ‘Slagali ste. Alah nije uzeo ni suprugu ni sina. Šta tražite?’, i biće kao i prvi put, sve dok ne ostane niko osim onih koji su obožavali Alaha, pobožnih ili nepobožnih. Gospod svetova će im doći u obliku najbližem obliku u kojem su o Njemu mislili. Biće rečeno: ‘Šta čekate? Svaka zajednica je sledila ono što je obožavala.’ Reći će: ‘Rastali smo se od ljudi na ovom svetu uprkos najvećoj potrebi za njima i nismo im se pridružili. Čekamo svoga Gospoda koga smo obožavali.’ On će reći: ‘Ja sam vaš Gospod.’ Reći će: ‘Nećemo Alahu ništa pridruživati’, dvaput ili triput.“ (Aisha Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, Poglavlje 68. Knjiga tefsira)
Problem sa ovim izjednačavanjem jeste u tome što izvan islamskih izvora ne postoji ni trunka tekstualnih, istorijskih i/ili arheoloških dokaza da su Jevreji ikada gledali na Jezdru kao na Božjeg jedinstvenog Sina, naročito ne na način na koji hrišćani gledaju na Hristov odnos sa Bogom.
U svetlu ove dileme, pojedini muslimani su predložili da Uzejr nije Jezdra, već zapravo egipatski bog mrtvih Oziris!
Evo linkova ka nekim muslimanskim jutjuberima koji zastupaju ovo poistovećivanje:
Ko je Uzejr u Kuranu? Jezdra ili Oziris? Muftija Abu Lejt (https://www.youtube.com/watch?v=GdlCbTkYHgM)
Nova kuranska perspektiva: Jevreji kažu „ Jezdra (Uzejr) je sin Božji“ (https://www.youtube.com/watch?v=iruxBicm59o&t=1215s)
Jedna od najvećih tajni Kurana konačno je otkrivena – [Oziris, sin Božji] (https://www.youtube.com/watch?v=A4ydRlPDXMo&t=4s)
Ovi muslimani zasnivaju ovo povezivanje na činjenici da je Oziris zapravo latinizovana transliteracija grčkog oblika, dok je ime koje mu je dato u hijeroglifima Asar/Ausar/Ausir/Wesir/Usir/Usire, kao što potvrđuju sve sledeće reference:
Etimologija imena
Oziris je latinska transliteracija starogrčkog Ὄσιρις IPA: [ó.siː.ris], što je pak grčka adaptacija izvornog imena u egipatskom jeziku. U egipatskim hijeroglifima ime se javlja kao wsjr, što neki egiptolozi radije transliterišu kao ꜣsjr ili jsjrj. Pošto hijeroglifsko pismo nema samoglasnike, egiptolozi su ime vokalizovali na razne načine, kao što su Asar, Ausar, Ausir, Wesir, Usir ili Usire.
Izneto je nekoliko predloga o etimologiji i značenju izvornog imena; kako primećuje egiptolog Mark J. Smith, nijedan nije potpuno ubedljiv.[19] Većina uzima wsjr kao prihvaćenu transliteraciju, prateći Adolfa Ermana:
John Gwyn Griffiths (1980), „imajući u vidu Ermanovo naglašavanje činjenice da ime mora počinjati sa [sic] w“, predlaže izvođenje od wsr sa izvornim značenjem „Moćni“.[20]
Kurt Sethe (1930) predlaže složenicu st–jrt, sa značenjem „sedište oka“, u hipotetičkom ranijem obliku *wst-jrt; Griffiths to odbacuje na fonetskim osnovama.[20]
David Lorton (1985) preuzima istu složenicu, ali objašnjava st-jrt kao „proizvod, nešto načinjeno“, pri čemu Oziris predstavlja proizvod obrednog procesa mumifikacije.[19]
Wolfhart Westendorf (1987) predlaže etimologiju od wꜣst–jrt „ona koja nosi oko“.[21] [22]
Mark J. Smith (2017) ne iznosi konačne predloge, ali tvrdi da drugi element mora biti oblik reči jrj („činiti, praviti“), a ne jrt („oko“).[19]
Međutim, nedavno su predložene alternativne transliteracije:
Yoshi Muchiki (1990) ponovo ispituje Ermanove dokaze da se hijeroglif prestola u toj reči čita kao ws i nalazi ih neubedljivim, predlažući umesto toga da ime treba čitati ꜣsjr, na osnovu aramejskih, feničanskih i starojužnoarabijskih transkripcija, čitanja znaka prestola u drugim rečima i poređenja sa ꜣst („Izida“).[23]
James P. Allen (2000) čita reč kao jsjrt [24], ali revidira čitanje (2013) u jsjrj i izvodi ga od js–jrj, sa značenjem „rađajući (muški) princip“.[25](Oziris – Vikipedija; naglašavanje moje)
I:
Oziris je egipatski gospodar podzemnog sveta i sudija mrtvih, brat i muž Izide, i jedan od najvažnijih bogova drevnog Egipta. Ime „Oziris“ je latinizovani oblik egipatskog Usir, koje se tumači kao „moćan“ ili „silan“. On je prvorođeni od bogova Geba (zemlja) i Nut (nebo), ubrzo nakon stvaranja sveta; ubio ga je njegov mlađi brat Set, a njegova sestra i žena Izida vratila ga je u život. (Oziris: vladar zagrobnog života; naglašavanje moje)
I opet:
Oziris, koji se naziva i Usir, jedan je od najvažnijih bogova drevnog Egipta. Poreklo Ozirisa je nejasno; bio je lokalni bog Busirisa, u Donjem Egiptu, i možda je bio personifikacija htonske (podzemne) plodnosti. Do otprilike 2400. godine pre n. e., međutim, Oziris je jasno igrao dvostruku ulogu: bio je i bog plodnosti i otelotvorenje mrtvog i vaskrslog kralja. Ova dvostruka uloga je zatim spojena sa egipatskim shvatanjem božanskog kraljevstva: kralj je smrću postajao Oziris, bog podzemnog sveta; a sin mrtvog kralja, živi kralj, poistovećivan je sa Horusom, bogom neba. Oziris i Horus su tako bili otac i sin. Boginja Izida bila je majka kralja i time majka Horusa i Ozirisova supruga. Bog Set smatran je Ozirisovim ubicom i Horusovim protivnikom.
Prema obliku mita koji prenosi grčki pisac Plutarh, Ozirisa je ubio ili udavio Set, koji je raskomadao leš na 14 delova i razbacao ih po Egiptu. Na kraju su Izida i njena sestra Neftida pronašle i sahranile sve delove osim falusa, čime su Ozirisu dale novi život, te je otada ostao u podzemnom svetu kao vladar i sudija. Njegov sin Horus uspešno se borio protiv Seta, osvetivši Ozirisa i postavši novi kralj Egipta.(Oziris | Opis, mit, simboli i činjenice | Britanika; naglašavanje moje)
Kao što se može videti, najuobičajenije prenošenje Ozirisovog egipatskog imena jeste Usir, koje mnogo bliže odgovara kuranskom Uzejru nego ime Jezdra.
Pa ipak, daleko od toga da rešava velike kuranske propuste i greške, ovo poistovećivanje zapravo stvar čini mnogo gorom!
Ponovo, ne postoje nikakvi istorijski, tekstualni i/ili arheološki podaci da su Jevreji (naročito u Muhamedovo vreme) ikada obožavali paganskog egipatskog boga kao sina Jahvinog, na isti način na koji su hrišćani obožavali i nastavljaju da obožavaju Isusa kao Božjeg jedinorodnog Sina.
Stoga, bez obzira na to koji ugao ili tumačenje musliman iznese kako bi ovom konkretnom kuranskom tekstu dao smisao, problem ostaje: reč je o sramotnoj grešci koju jedini istiniti, sveznajući Bog nikada ne bi nadahnuo istinskog proroka da počini.