Isus je nadmoćniji od nebeske vojske [Dodatak B]

Članovi nebeskog saveta prepoznaju jedinstvenog Božjeg Sina

Ovo je drugi dodatak mojoj raspravi u dva dela o tome da je Isus veći i bolji od svih članova Božje nebeske vojske (1, 2).

Sinoptička jevanđelja prenose nekoliko slučajeva u kojima Gospod Isus izgoni izvesne nečiste ili zle duhove iz određenih pojedinaca. Zanimljiv aspekt ovih susreta jeste to što oni zapravo pružaju posrednu potvrdu Hristovog preljudskog postojanja. Reakcija tih zlih duhova prilikom prvog viđenja Hrista na zemlji svedoči o Isusovom božanskom poreklu.

Zapazimo, na primer, sledeće slučajeve iz Marka:

„I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega. I svi se zaprepastiše tako da pitahu jedan drugoga govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da s vlašću zapovijeda i duhovima nečistim, i slušaju ga?“ Marko 1:21-27

„I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji. I mnogo im prijećaše da ga ne razglašavaju.“ Marko 3:11-12

„I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka!“ Marko 5:1-8

U svim ovim slučajevima nečisti duhovi su znali da je Isus Božji Sveti Sin koji je bio u stanju da ih uništi i muči ako bi to hteo.

Poslednji odlomak iz Marka nalazi se i kod Mateja i Luke, ali sa nekim dodatnim pojedinostima koje su prilično zapanjujuće:

„A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva bjesomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. I gle, povikaše govoreći: Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš?“ Matej 8:28-29

„A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:27-31

Demoni ne samo da su znali da je Isus Božji Sin, već su znali i da je on Onaj koji će ih mučiti u određeno vreme tako što će ih poslati u Bezdan!

Prema Svetom pismu, Bezdan je mesto gde su zli duhovi zatočeni:

„I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju i dade joj se ključ od dubine bezdana, I otvori dubinu bezdana, i iziđe dim iz dubine kao dim zažarene peći i pomrači se sunce i vazduh od dima iz bezdana. A iz dima iziđoše skakavci na zemlju i dade im se vlast kao što imaju vlast skorpije na zemlji. I rečeno im bi, da ne škode travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojim. I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje od skorpije kad ujede čovjeka. I u te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i poželjeće da umru, i smrt će od njih bježati. A izgled skakavaca bijaše sličan konjima spremnim za boj, i na glavama njihovim bijahu kao neki vijenci slični zlatu, i lica njihova kao lica ljudska; I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao zubi u lavova; I imahu oklope kao oklope gvozdene, i šum krila njihovih bijaše kao buka mnogih konjskih kola kada jure u boj. I imahu repove slične skorpijama, i žaoke, i u repovima svojim moć da škode ljudima pet mjeseci. Oni imahu cara nad sobom, anđela bezdana, kome je ime na jevrejskom Avadon, a na grčkom Apolion.“ Otkrivenje 9:1-11

To je takođe mesto gde će Satana biti okovan hiljadu godina:

„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina, I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.“ Otkrivenje 20:1-3

Upravo je to mesto za koje su zli duhovi znali da će ih Isus tamo poslati u određeno vreme njihovog uništenja.

Dakle, u svim ovim slučajevima demoni su znali ko je Isus iako je to bio njihov prvi susret sa Hristom dok je bio na zemlji. U svetlu toga, kako su ti zli duhovi znali da je Isus Svetac Božji i Sin Svevišnjega koji ima moć da ih uništi i muči? Štaviše, kako su znali da će ih Isus na kraju mučiti u određeno vreme tako što će ih poslati u bezdan?

Jedno je da ti nečisti duhovi znaju Hristovo ime i njegov rodni grad, budući da je to bilo opštepoznato. Međutim, ono što u to vreme nije bilo poznato – jer još nije bilo otkriveno masama – jeste da je Hristos Sveti Sin Božji koji će biti poslat da sudi i osudi sve one buntovne duhove koji su se okrenuli protiv Boga.

Očigledan odgovor jeste da su ti nečisti duhovi znali ko je Isus zato što su ga ranije videli na nebu! Demoni su prepoznali Hrista jer su svi bili deo nebeskog saveta i tako su još od tada znali da je Isus božanski Sin Božji. Znali su i od tada davno da je Otac odredio vreme u kojem će Hristos doći da im izrekne sud zbog njihove pobune i zloće.

Sveto pismo svedoči da Božja nebeska vojska uključuje i zle duhove koje Bog koristi da ostvari svoje suverene namere:

„A Miheja reče: Zato čujte riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; I Gospod reče: Ko će prevariti Ahava, cara Izrailjeva, da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: Jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako. Zato sada, eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.“ 2. Dnevnika 18:18-22

Stoga ne treba da čudi što su ti nečisti duhovi koje je Gospod Isus izgonio nekada bili članovi Božje nebeske vojske koji su se okrenuli protiv svog Tvorca.

Zapravo, čak i sam jezik kojim se služe pokazuje da su ti demoni prepoznali Isusa iz nebeskog saveta. Nazivajući Isusa Božjim Svecem i Sinom Svevišnjega, ti zli duhovi su upotrebljavali izraze koji se obično vezuju za nebeska bića, kao što se može videti iz sledećih primera:

„Na postelji mojoj vidjeh, i gle, drvo u sredini zemlje, i visina mu velika. Uzvisi se drvo i ojača, i visina njegova doseže do neba i krošnja njegova do krajeva sve zemlje; Lišće njegovo bješe bujno i plod njegov izobilan, a na njemu hrane za sve; i ispod njega odmarahu se zvijeri divlje, i među granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i sa njega se hranjaše svako tijelo. Gledao sam u noćnom viđenju na postelji svojoj, i gle, Stražeći (Anđeo)[3]i Sveti s neba siđe, I povika moćno i ovako reče: Posijecite drvo i sasijecite mu grane, i otresite lišće njegovo i rasturite mu plod; neka se udalje zvijeri ispod njega i ptice sa grana njegovih; Samo žile korijena njegovog u zemlji ostavite i u okovu gvozdenom i bronzanom, i u zelenilu poljskom i u rosi nebeskoj nastaniće se, i biće sa zvijerima udio njegov u travi zemaljskoj. Srce njegovo čovječije će se promijeniti, i srce zvjerinje biće mu dato, i sedam vremena na njemu će se izmijeniti. Objava je Stražećeg (Anđela) ovo slovo, i riječ svetih (ovo) pitanje, da znaju živi da je Gospod Višnji nad carstvom čovječijim, i da ga daje kome hoće, i odbačene od ljudi podiže na njega. Ovo je san koji vidjeh ja Navuhodonosor car, a ti, Valtazare, protumači viđenje, jer svi mudraci moga carstva nisu u stanju ovo da mi otkriju, a ti, Danilo, možeš, jer Duh Božji sveti je u tebi. Tada Danilo, nazvan Valtazar, bi van sebe oko jednog časa, i pomisli njegove ga smutiše. I odgovori car i reče: Valtazare, san i značenje njegovo neka te ne zbunjuju. I odgovori Valtazar i reče: Gospodaru, san da bude tvojim mrziteljima i značenje njegovo tvojim neprijateljima. Drvo koje si vidio, uzraslo veliko i moćno, čija je visina dosegla do neba, a krošnja njegova po svoj zemlji,“ Danilo 4:10-15, 20 LXX

„Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreče sud: „Dokle ćete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožničke otimajte. Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. Rekoh: Bogovi ste, i sinovi Višnjega svi.“ Psalam 81[82]:1, 6 LXX

Ne zaboravimo da je to upravo onaj isti psalam koji je Gospod Isus citirao da bi se odbranio od optužbe da huli time što tvrdi da je jedinstveni božanski Sin Božji:

„Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste? Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti, Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?“ Jovan 10:34-36 RSV

Čitaoci će se setiti da smo pomenuli kako među biblijskim naučnicima postoji izvestan spor oko toga da li se ovaj psalam odnosi na članove nebeske vojske ili na ljude koje je bog postavio da sude. Kao takav, ne može se biti dogmatičan u pogledu značenja psalma i mora se ostaviti otvorenim pitanje da li se odnosi na duhovne vladare ili na ljudske sudije.

Međutim, nema spora u pogledu sledećeg odlomka, koji članove nebeskog saveta naziva svetima i sinovima Božjim:

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 88[jevr. 89]:5-8 LXX

Zanimljivo je da vidimo kako sveti na nebu odgovaraju Bogu na isti način na koji su demoni reagovali prema Hristu kada su ga videli, naime, sa strahom i drhtanjem!

Evo drugačijeg prevoda dotičnog stiha koji pomaže da se to jasnije istakne:

„Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.“ Psalam 89:7

Zapravo, demoni su reagovali na Hrista na isti način na koji, prema Jakovu, reaguju prema Bogu:

„Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.“ Jakovljeva 2:19

Razlog zbog kojeg demoni reaguju na Hrista na potpuno isti način na koji reaguju u Božjem prisustvu jeste taj što znaju da je Isus božanski Sin Božji koji je jedno sa Ocem po moći i suštini.

Dakle, to što demoni prepoznaju Isusa i imena koja mu pripisuju, tj. „Svetac Božji“, „Sin Božji/Svevišnjega“, pružaju posrednu potvrdu Hristovog preljudskog postojanja i božanskog porekla. Zli duhovi su znali ko je Isus i znali su da je on onaj koji će ih uništiti u određeno vreme, uprkos tome što je to bio njihov prvi susret s njim dok je bio na zemlji, i uprkos tome što takva obaveštenja o Hristu još nisu bila otkrivena masama.

Jedini način na koji su ti zli duhovi znali toliko toga o Gospodu Isusu jeste taj što su ga prepoznali s neba i sećali se da je on Božji voljeni i jedinstveni Sin koga je Otac odredio da ih uništi na dan suda.